Seansa br 15 - treći dio
Postoji
jos mnogo vrsta aktivnosti u krugu smrti. Citav koncept kruga smrti je da vi
mozete znati i vidjeti kad ce doci vas red. Ali nemate nacina da to ubrzate ili
usporite.
Kognitivno, prije nego što smo poceli sa krugom smrti, vazno je naglasiti da se ljudi fokusiraju prema van koliko god je moguce. Slusati što drugi clan grupe govori, gledati u drugog clana grupe koji govori, i drzati vas um dalje od unutrasnjeg ANT razmisljanja. Kad dodje vas red, uvijek je konforno znati unaprjed da mozete udahnuti, polako nastaviti sa vasim odgovorom i koristiti spori govor da vas zadrzi u fokusu. Primjetit ćete dosad da vaš nivo anksioznosti ne moze otići visoko ako ostanete u zoni mira i govorite sporo.
Osim drugih aktivnosti u krugu smrti, krug smrti moze takodjer biti koristen kao metoda na koju se vodi bihevioralna grupa. Objasnit ću ovo. Svaka osoba u grupi ima specificnu, individualiziranu hijerarhiju na kojoj radi. Istina je da svacija hijerarhija ukljucuje predstavljanje, stil u krugu smrti, razgovore u stilu u krugu smrti. To su jednostavno bihevioralne aktivnosti koje mi uvijek radimo. Drugi ljudi imaju na primjer specificne hijerarhije razgovora, specificne hijerarhije govora u javnosti, specificne hijerarhije gledanja u oci. Mogu biti radjene na jedan ili drugi nacin.
Tokom nekih susreta, kada dodjemo do specificnih individualnih hijerarhija, imamo otvorene mikrofonske seanse. U njima ljudi dobrovoljno kazu: Moj je red. Ja radim na rađenju prezentacije. Zato hocu reci nesto što mi se desilo prošlog tjedna.
Kognitivna lekcija koju pojacavamo kada radimo ove dobrovoljne aktivnosti sa mikrofonom je monstrum anksioznosti, koji, sjecate se, moze biti donekle u ovoj maniri. Ako mozete uraditi nesto u vezi vase anksioznosti, uradite to. Prestanite razmisljati, pocnite djelovati.
Dakle, ove bihevioralne seanse sa mikrofonom vjezbamo da pokorimo cudoviste anksioznosti. Zapamtite, ako pocnemo osjecati anksioznost, moramo raditi protiv nje. Volontirajte. Recite: Moj je red, ja hocu sada...
Ovo ne samo da izbljedi anksioznost i ucini da se osjecate bolje. To pojacava cinjenicu da vi imate kontrolu nad nekim situacijama koje vam sada izazivaju anksioznost. Kako vrijeme prolazi i situacije sa mikrofonom vam ne izazivaju tako mnogo anksioznosti, mi imamo ljude koji namjerno cekaju do samog kraja tako da mogu vjezbati na kontroliranju i reduciranju njihove anksioznosti dok cekaju sansu da rade na svojoj hijerarhiji.
Drugim danima, mi radimo na nasim specificnim hijerarhijama koristeci metodu kruga smrti. A to je, mi mozemo recimo poceti sa Joshom, i raditi od njega okolo po krugu do Julie koja je posljednja osoba u krugu smrti. Ali umjesto rada na aktivnostima u krugu smrti, svaka osoba ceka da dodje njen red a onda rade na njihovim specificnim hijerarhijama. To moze biti razlicito za svaku osobu.
Prebacivanje napred-nazad izmedju tih metoda je dobar nacin vjezbanja kognitivnog materijala jer se obje metode koriste u stvarnom svijetu i mi zelimo da se sa obje te metode osjecamo udobno.
Hajde da pricamo o bihevioralnim vjezbama koje radimo da nam pomognu da izadjemo na kraj sa anksioznoscu i osjetimo se relaksiranije, mirnije i smireno u javnim situacijama. Zajednicka vjezba koju koristimo se zove postavite dva pitanja. Ovo su pitanja koja drugi clanovi grupe postavljaju ili su to pitanja koja su vec ranije napisana a koje osoba ispred nas ne zna. Kognitivno, vazno je naglasiti da pitanja ne moraju neophodno imati ispravne ili pogresne odgovore. Da je u redu bilo što što kazete. Dok god napravite slucaj od toga. I uvijek postoje postavljena pitanja na koje nitko nema odgovor.
Na primjer: Mi imamo čudno pitanje koje se pojavljuje povremeno: U samom centru Zemlje je svjetao predivan plavi kamen. Ovaj kamen je vrlo poseban i ima svojstvo koje je fundamentalno za sav zivot na zemlji. Ako vi naidjete na ovaj predivan plavi kamen, bila bi dobra ideja da ga ne pomjerate jer...?
Primjetite da je ovo smjesno pitanje i da nema ispravnog odgovora na njega. Mozete odgovoriti na bilo koji nacin zelite, ali ideja je da se doda nešto legitimnosti a ne samo smijati se i reci: Zaboravi!
Mozete odgovoriti, dodati maštu ili bar nesto interesantno. U tome je citava ideja. Uzmite ono što vam je dato, idite u zonu mira, usporite se, i dozvolite sebi slobodno razmisljanje. Dajte sebi vremena i nesto će vec iskrsnuti, i to dovoljno. Ne postoji ispravan ili pogresan odgovor na ovo pitanje. To je dobro improvizovano pitanje. Vrsta pitanja koje vas ostavlja zamisljene. Ali primjetite da tako bolje uvjezbavate ovakve situacije. Znate da ove metode i tehnike funkcioniraju da smanje anksioznost kad ste u centru paznje. I mozete vjezbati ove metode u bihevioralnoj grupi.
Ponekad će vam postaviti pitanje koje ne znate ili ne mozete pronaci odgovor. Ovo se desava svima u grupi kao i u stvarnom svijetu. U tim slucajevima je najbolje samo reci: Ne znam. To je tema koju ne poznajem. Ili, to je tema za koju se nikad nisam interesirao.
Nema stida u tome što ne znate nesto. Svijet je veliko mjesto i beskrajna kolicina znanja bi se imala za nauciti. Mi jednostavno ne mozemo znati sve. Vecina tema je previse mnogobrojna da sve znamo.
Zato nema srama u tome što ne znate odgovor na pitanje. Priznanje da ne znate nesto je sasvim realisticno, prirodno i normalno. Vjerojatno se vama ne sviđa kad netko tvrdi nesto o temi za što znate da izmislja. Zasto bi mi morali upadati u ovu zamku? Kad sam predavao u skoli i kasnije na fakultetu, meni su postavljali pitanja svaki dan na koja nisam imao odgovor. Bilo bi glupo da se foliram, da tvrdim da znam odgovor, a zatim da tratim vrijeme razredu u pokusaju da to dokazem.
Ljudi cjene ako se ne pretvarate i ne glumite kao da znate sve. Izjave kao: Ne znam odgovor na to pitanje, mnogo vise zadovoljavaju ljude, nego da probate lagati da znate. Samo zato što ne znate odgovor na svako pitanje, ne znaci da vi imate problem. To znaci da ste normalno ljudsko bice. Ne trebate se osjecati glupo ili posramljeno. To je vrlo normalno i vrlo tipicno za prosjecnu osobu da ne zna kako da odgovori na ovakvo pitanje. Nitko vas ne osuđuje, ili misli nesto negativno ako odgovorite nešto istinito.
A cak i ako vas neko osuđuje, to je iracionalno. Pa što? Vi ne mozete odgovoriti na pitanje na koje ne znate odgovor. Pa, hajde da pogledamo u enciklopediju. Imate pametnije stvari za raditi, kao što je nastavljanje sa razgovorom i sa vasim pitanjima. Zato trebamo biti zadovoljni sa onim što znamo. Trebamo prihvatiti sebe takve kakvi smo i nastavimo biti blagi prema sebi.
Pa što? Ako ne znamo odgovoriti na komplicirano pitanje. Ili na nejasno pitanje koje je izvan naseg opsega interesiranja. To je sasvim normalno i nesto sa cim se svatko suocava svakodnevno. Trebalo bi nam biti lakše da kazemo: Pa, ja jednostavno ne znam odgovor na to pitanje. Sljedece pitanje, molim.
Na improvizirana ili iznenadjujuca pitanja se moze odgovoriti na razne nacine. Ponekad clan grupe samo zeli ozbiljna pitanja a ponekad zeli mjesavinu ozbiljnih pitanja i pitanja o misljenju. Ovisno od specificne hijerarhije osobe, ponekad oni izaberu odgovoriti na pitanje stojeci ispred ostalih a ponekad stojeci i koristeci mikrofon.
Ponekad odrzimo improviziranu seansu kada drugi clanovi grupe vec imaju spremne odgovore. Bum, bum, bum! Da bi impresionirali osobu da bi odgovorila na pitanja na brz, hitar nacin. Na osobu koja prima improvizirana pitanja naravno nece biti vrsen pritisak. On će imati dovoljno vremena, razmislit će trenutak, duboko će udahnuti i odgovoriti sporim govorom. Ovo zvuci smjesno ostalima i kao da traje citavu vjecnost ali mi samo govorimo o nekoliko sekundi i umjesto da izgleda smjesno, to osobu cini vise promisljenom i pronicljivom. Jednostavne stvari poput ove su uvijek vrlo iznenadjujuce za nove clanove grupe.
U odredjenom trenutku clanovi bihevioralne grupe zele poceti da ih se snima na traku i kamera im pokazuje da to što uzimaju vrijeme za sebe, udahnu i odgovore sporim govorom, ih cini ne samo manje anksioznima, nego izgledaju stalozenije i zvuce profesionalnije. Clanovi grupe nikad ne vjeruju u ovo unaprjed. Srecom, kamera nikad ne laze.
Jos jedna bihevioralna aktivnost koju koristimo se zove "stolica za buljenje". Stolica za buljenje se koristi da pomogne ljudima koji imaju anksioznost zbog gledanja u oci drugim ljudima. Stolica za buljenje i bihevioralne vjezbe u vezi sa njom mogu biti korišteni ne samo sa tipicnim problemima zbog gledanja u oci, kao što je direktno gledanje u oci od nekoliko sekundi nego i sve vrste kontakta ocima perifernog gledanja koje izazivaju anksioznost.
Prije nego što objasnim stolicu za buljenje i aktivnosti u vezi sa njom, zelim spomenuti nesto u vezi grupe. To je nervozno smijanje ili smijuljenje. Mnoge bihevioralne aktivnosti, zato što stvaraju anksioznost, dovode do nervoznog smijanja kod nekih ljudi. Ovo je posebno slucaj sa stolicom za buljenje, jer je vjestacko i ne ukljucuje bilo kakvo fizicko pomjeranje, osim ocima. Zato je normalno da se ljudi smiju zbog ovih bihevioralnih vjezbi. Problem sa nervoznim smijanjem i u vezi korištenja stolice za buljenje je da voditelj mora smiriti stvari jer se grupa smije pa se efekat stolice za buljenje ili druge bihevioralne aktivnosti nece osjetiti. Ovaj tip nervoznog smijanja se uvijek javlja u grupama i obicno je odgovarajuci u vecini konteksta. Ali tokom stolice za buljenje ili igranja uloge, na primjer, kad je neophodno biti ozbiljan, to će zaustaviti napredak i zato to treba biti pod kontrolom.
Evo nekoliko specificnih detalja o stolici za buljenje. U ovoj bihevioralnoj aktivnosti, stolica za buljenje je postavljena na sredinu sobe a osoba koja sjedi na njoj gleda okolo u svakog pojedinog clana grupe s lijeva na desno. Osoba na stolici zadrzi pogled na jednom clanu grupe na nekoliko sekundi a onda hvata pogled druge osobe u krugu smrti. Ovo se nastavlja po krugu do posljednjeg clana grupe. Mi prvo racionaliziramo ili kognitivno naglasavamo razlog za vjezbu sa kontaktom ocima, kao što radimo i sa svim bihevioralnim aktivnostima.
U vezi stolice za buljenje je vazno shvatiti, da ako se itko osjeti nelagodno, iz bilo kojeg razloga, moze odvratiti pogled ili pogledati dolje na par sekundi. To nije velika stvar i desava se s vremena na vrijeme. Osoba u stolici za buljenje takodjer pocinje shvacati da je ovo neobican dogadjaj, jer stranci ne hvataju tudje poglede i ne gledaju ih u oci duzi period vremena. Rad na ovoj tehnici, za osobu koja ima anksioznost zbog gledanja u oci, dovodi do toga da toj osobi postaje mnogo lakse gledati nekog u oci mirnije i prirodnije, shvacajuci da to nije nista narocito.
Varijacija stolice za buljenje je buljenje dok stojite, kada osoba stoji ispred ostalih, koji stoje u krugu oko vas. Ponovo, ista pravila važe i ovdje i svaki put, ljudi se pomjeraju na hijerarhiji tako što će buljiti nekoliko sekundi duze nego prosli put.
Zato što stolica za buljenje i buljenje stojecki izazivaju anksioznost, kao i mnoge druge bihevioralne vjezbe, izuzetno je vazno ono što pricamo prije i poslije urađenog. Sa kognitivne točke gledanja, osoba mora shvatiti da nece biti savrsena odmah na pocetku. Moze biti teze gledati odredjene ljude od drugih. Kod takvih je moguce čak zastati i duboko udahnuti. Ali sve to je sasvim u redu dok god se nastavi sa vježbom. Upornost i vježbanje je vazno za bihevioralne zadatke i vjezbanje necega bihevioralno, samo jednom, u grupi ili sam, nikad nije dovoljno.
Postoje i druge varijacije stolice za buljenje i moraju postojati druge varijacije. Jer ove vjezbe moraju pomoci kod hijerarhije individualne anksioznosti, a svacija anksioznost kontakta ocima ili perifernog kontakta ocima je razlicita.
Jos jedna vjezba sa gledanjem u oci je "stajanje u grupi" gdje osoba stoji, govoreci drugoj osobi koja je direktno ispred nje. Da bi bilo kompliciranije, jos dvije osobe stoje iza osobe sa kojom razgovara. Obe te osobe gledaju, s vremena na vrijeme, i one stoje pod uglom, jedna s desne strane, a druga sa lijeve. Ideja ovdje je da se ostane fokusiran na osobu sa kojom razgovarate. Mozda cete primjetiti da to dvoje ljudi u pozadini, gledaju u vas povremeno a vi mozete pogledati nazad u njih na sekundu ili dvije. Ali vaš primarni cilj je da nastavite govoriti osobi ispred vas a da ne budete ometeni buljenjem od drugo dvoje ljudi.
Hajde da napravimo rekapitulaciju bihevioralne terapije koju smo presli dosad. Raspravljali smo o redosljedu ili o hijerarhiji koju moramo koristiti, da bi strukturirali vježbe bihevioralne grupe i nase vjezbe u stvarnom svijetu. Govorili smo o moci glume. O stvarima koje mozemo raditi u zivotu da bi napredovali od toga da budemo zaglavljeni u socijalnoj fobiji. Nase vjezbe su aktivne, to jest, mi preuzimamo inicijativu vecinu vremena. I one su pozitivne jer nam daju osjecaj da imamo kontrolu koju nismo imali dugo vremena. Takodjer smo poceli detaljnije diskutirati o bihevioralnim terapijskim grupama, i pricali smo o tome kako ih zapoceti. Spomenuli smo nekoliko osnovnih pravila koje uvijek koristimo i poceli pricati o nekim aktivnostima ili samim vjezbama. I kako ih pravilno raditi. Pricali smo o aktivnostima u krugu smrti i o aktivnostima sa mikrofonom. Pricali smo o predstavljanju i kratkim razgovorima, o citanju i o skriptiranom čitanju u grupi. O stolici za buljenje i nekim slicnim aktivnostima, kao i o improviziranim pitanjima iznenadjenja. Nastavit ćemo sa jos bihevioralnih aktivnosti u sljedecoj seansi.
Ali hajde da zavrsimo ovaj tjedan sa nekim bihevioralnim aktivnostima koje mozete sami raditi, bez grupe. Naravno, prvo ih stavite u hijerarhiju da bi bile sekvencijalno poredane za vas. Od aktivnosti koja vam izaziva najmanje anksioznosti do one koja izaziva najvise anksioznosti. Probajte raditi na nekim od individualnih vjezbi ovog tjedna. Ovo su samo sugestije i opcije i svaka osoba će pronaci neku koja joj je laksa od drugih. Uvijek pocnite od onih aktivnosti koje su vama najlakse. Posebno ako sami radite ove bihevioralne aktivnosti.
Ovdje su neke sugestije za drugi tjedan:
1. Izaberite nesto u cemu uzivate, dok jedete u restoranu. Kao što je usluga, hrana ili atmosfera i namjerno trazite konobara, menadzera, vlasnika ili kuhara i dajte im komplimente.
2. Pozajmite neku sitnicu od susjeda ili kolege na poslu.
3. Pitajte nekog za smjer kuda trebate ići.
4. Kad primite telefonski poziv od prodavca kod kuce, recite: Ne hvala! a onda spustite slusalicu. Ne cekajte da on odgovori i ne dozvolite mu da nastavi pricati. Kako ojacavate sa ovim, samo spustite telefon kad prodavac nazove.
5. Recite nesto pozitivno o sebi nekom drugom, u kontekstu razgovora.
6. Vjezba gledanja u oci. Pogledajte direktno u oci osobi na TV ekranu. Mozda nekom tko cita novosti. Korak naprijed bi mogao biti kratak kontakt ocima sa ljudima koje srecete u stvarnom svijetu, u skoli, na poslu, na socijalnim skupovima, ili dok samo hodate ulicom. Sekunda ili dvije kontakta ocima je sasvim normalno. Vjezbajte ovo dok se ne osjetite ugodno da to radite. Postoje jos mnoge individualne bihevioralne vjezbe koje bi mogli vjezbati i vjerujem da ste vec neke i sami izmislili. Radite na jednoj ili dvije od njih, i vise ako mozete, ovog tjedna. Kao i obicno nastavite sa kognitivnim prirucnicima koji trebaju potonuti dublje u vas um. I nastavite napredovati. Ako odbijete stati, vi garantirate sebi uspjeh.
Ovo je kraj seanse br. 15.
Kognitivno, prije nego što smo poceli sa krugom smrti, vazno je naglasiti da se ljudi fokusiraju prema van koliko god je moguce. Slusati što drugi clan grupe govori, gledati u drugog clana grupe koji govori, i drzati vas um dalje od unutrasnjeg ANT razmisljanja. Kad dodje vas red, uvijek je konforno znati unaprjed da mozete udahnuti, polako nastaviti sa vasim odgovorom i koristiti spori govor da vas zadrzi u fokusu. Primjetit ćete dosad da vaš nivo anksioznosti ne moze otići visoko ako ostanete u zoni mira i govorite sporo.
Osim drugih aktivnosti u krugu smrti, krug smrti moze takodjer biti koristen kao metoda na koju se vodi bihevioralna grupa. Objasnit ću ovo. Svaka osoba u grupi ima specificnu, individualiziranu hijerarhiju na kojoj radi. Istina je da svacija hijerarhija ukljucuje predstavljanje, stil u krugu smrti, razgovore u stilu u krugu smrti. To su jednostavno bihevioralne aktivnosti koje mi uvijek radimo. Drugi ljudi imaju na primjer specificne hijerarhije razgovora, specificne hijerarhije govora u javnosti, specificne hijerarhije gledanja u oci. Mogu biti radjene na jedan ili drugi nacin.
Tokom nekih susreta, kada dodjemo do specificnih individualnih hijerarhija, imamo otvorene mikrofonske seanse. U njima ljudi dobrovoljno kazu: Moj je red. Ja radim na rađenju prezentacije. Zato hocu reci nesto što mi se desilo prošlog tjedna.
Kognitivna lekcija koju pojacavamo kada radimo ove dobrovoljne aktivnosti sa mikrofonom je monstrum anksioznosti, koji, sjecate se, moze biti donekle u ovoj maniri. Ako mozete uraditi nesto u vezi vase anksioznosti, uradite to. Prestanite razmisljati, pocnite djelovati.
Dakle, ove bihevioralne seanse sa mikrofonom vjezbamo da pokorimo cudoviste anksioznosti. Zapamtite, ako pocnemo osjecati anksioznost, moramo raditi protiv nje. Volontirajte. Recite: Moj je red, ja hocu sada...
Ovo ne samo da izbljedi anksioznost i ucini da se osjecate bolje. To pojacava cinjenicu da vi imate kontrolu nad nekim situacijama koje vam sada izazivaju anksioznost. Kako vrijeme prolazi i situacije sa mikrofonom vam ne izazivaju tako mnogo anksioznosti, mi imamo ljude koji namjerno cekaju do samog kraja tako da mogu vjezbati na kontroliranju i reduciranju njihove anksioznosti dok cekaju sansu da rade na svojoj hijerarhiji.
Drugim danima, mi radimo na nasim specificnim hijerarhijama koristeci metodu kruga smrti. A to je, mi mozemo recimo poceti sa Joshom, i raditi od njega okolo po krugu do Julie koja je posljednja osoba u krugu smrti. Ali umjesto rada na aktivnostima u krugu smrti, svaka osoba ceka da dodje njen red a onda rade na njihovim specificnim hijerarhijama. To moze biti razlicito za svaku osobu.
Prebacivanje napred-nazad izmedju tih metoda je dobar nacin vjezbanja kognitivnog materijala jer se obje metode koriste u stvarnom svijetu i mi zelimo da se sa obje te metode osjecamo udobno.
Hajde da pricamo o bihevioralnim vjezbama koje radimo da nam pomognu da izadjemo na kraj sa anksioznoscu i osjetimo se relaksiranije, mirnije i smireno u javnim situacijama. Zajednicka vjezba koju koristimo se zove postavite dva pitanja. Ovo su pitanja koja drugi clanovi grupe postavljaju ili su to pitanja koja su vec ranije napisana a koje osoba ispred nas ne zna. Kognitivno, vazno je naglasiti da pitanja ne moraju neophodno imati ispravne ili pogresne odgovore. Da je u redu bilo što što kazete. Dok god napravite slucaj od toga. I uvijek postoje postavljena pitanja na koje nitko nema odgovor.
Na primjer: Mi imamo čudno pitanje koje se pojavljuje povremeno: U samom centru Zemlje je svjetao predivan plavi kamen. Ovaj kamen je vrlo poseban i ima svojstvo koje je fundamentalno za sav zivot na zemlji. Ako vi naidjete na ovaj predivan plavi kamen, bila bi dobra ideja da ga ne pomjerate jer...?
Primjetite da je ovo smjesno pitanje i da nema ispravnog odgovora na njega. Mozete odgovoriti na bilo koji nacin zelite, ali ideja je da se doda nešto legitimnosti a ne samo smijati se i reci: Zaboravi!
Mozete odgovoriti, dodati maštu ili bar nesto interesantno. U tome je citava ideja. Uzmite ono što vam je dato, idite u zonu mira, usporite se, i dozvolite sebi slobodno razmisljanje. Dajte sebi vremena i nesto će vec iskrsnuti, i to dovoljno. Ne postoji ispravan ili pogresan odgovor na ovo pitanje. To je dobro improvizovano pitanje. Vrsta pitanja koje vas ostavlja zamisljene. Ali primjetite da tako bolje uvjezbavate ovakve situacije. Znate da ove metode i tehnike funkcioniraju da smanje anksioznost kad ste u centru paznje. I mozete vjezbati ove metode u bihevioralnoj grupi.
Ponekad će vam postaviti pitanje koje ne znate ili ne mozete pronaci odgovor. Ovo se desava svima u grupi kao i u stvarnom svijetu. U tim slucajevima je najbolje samo reci: Ne znam. To je tema koju ne poznajem. Ili, to je tema za koju se nikad nisam interesirao.
Nema stida u tome što ne znate nesto. Svijet je veliko mjesto i beskrajna kolicina znanja bi se imala za nauciti. Mi jednostavno ne mozemo znati sve. Vecina tema je previse mnogobrojna da sve znamo.
Zato nema srama u tome što ne znate odgovor na pitanje. Priznanje da ne znate nesto je sasvim realisticno, prirodno i normalno. Vjerojatno se vama ne sviđa kad netko tvrdi nesto o temi za što znate da izmislja. Zasto bi mi morali upadati u ovu zamku? Kad sam predavao u skoli i kasnije na fakultetu, meni su postavljali pitanja svaki dan na koja nisam imao odgovor. Bilo bi glupo da se foliram, da tvrdim da znam odgovor, a zatim da tratim vrijeme razredu u pokusaju da to dokazem.
Ljudi cjene ako se ne pretvarate i ne glumite kao da znate sve. Izjave kao: Ne znam odgovor na to pitanje, mnogo vise zadovoljavaju ljude, nego da probate lagati da znate. Samo zato što ne znate odgovor na svako pitanje, ne znaci da vi imate problem. To znaci da ste normalno ljudsko bice. Ne trebate se osjecati glupo ili posramljeno. To je vrlo normalno i vrlo tipicno za prosjecnu osobu da ne zna kako da odgovori na ovakvo pitanje. Nitko vas ne osuđuje, ili misli nesto negativno ako odgovorite nešto istinito.
A cak i ako vas neko osuđuje, to je iracionalno. Pa što? Vi ne mozete odgovoriti na pitanje na koje ne znate odgovor. Pa, hajde da pogledamo u enciklopediju. Imate pametnije stvari za raditi, kao što je nastavljanje sa razgovorom i sa vasim pitanjima. Zato trebamo biti zadovoljni sa onim što znamo. Trebamo prihvatiti sebe takve kakvi smo i nastavimo biti blagi prema sebi.
Pa što? Ako ne znamo odgovoriti na komplicirano pitanje. Ili na nejasno pitanje koje je izvan naseg opsega interesiranja. To je sasvim normalno i nesto sa cim se svatko suocava svakodnevno. Trebalo bi nam biti lakše da kazemo: Pa, ja jednostavno ne znam odgovor na to pitanje. Sljedece pitanje, molim.
Na improvizirana ili iznenadjujuca pitanja se moze odgovoriti na razne nacine. Ponekad clan grupe samo zeli ozbiljna pitanja a ponekad zeli mjesavinu ozbiljnih pitanja i pitanja o misljenju. Ovisno od specificne hijerarhije osobe, ponekad oni izaberu odgovoriti na pitanje stojeci ispred ostalih a ponekad stojeci i koristeci mikrofon.
Ponekad odrzimo improviziranu seansu kada drugi clanovi grupe vec imaju spremne odgovore. Bum, bum, bum! Da bi impresionirali osobu da bi odgovorila na pitanja na brz, hitar nacin. Na osobu koja prima improvizirana pitanja naravno nece biti vrsen pritisak. On će imati dovoljno vremena, razmislit će trenutak, duboko će udahnuti i odgovoriti sporim govorom. Ovo zvuci smjesno ostalima i kao da traje citavu vjecnost ali mi samo govorimo o nekoliko sekundi i umjesto da izgleda smjesno, to osobu cini vise promisljenom i pronicljivom. Jednostavne stvari poput ove su uvijek vrlo iznenadjujuce za nove clanove grupe.
U odredjenom trenutku clanovi bihevioralne grupe zele poceti da ih se snima na traku i kamera im pokazuje da to što uzimaju vrijeme za sebe, udahnu i odgovore sporim govorom, ih cini ne samo manje anksioznima, nego izgledaju stalozenije i zvuce profesionalnije. Clanovi grupe nikad ne vjeruju u ovo unaprjed. Srecom, kamera nikad ne laze.
Jos jedna bihevioralna aktivnost koju koristimo se zove "stolica za buljenje". Stolica za buljenje se koristi da pomogne ljudima koji imaju anksioznost zbog gledanja u oci drugim ljudima. Stolica za buljenje i bihevioralne vjezbe u vezi sa njom mogu biti korišteni ne samo sa tipicnim problemima zbog gledanja u oci, kao što je direktno gledanje u oci od nekoliko sekundi nego i sve vrste kontakta ocima perifernog gledanja koje izazivaju anksioznost.
Prije nego što objasnim stolicu za buljenje i aktivnosti u vezi sa njom, zelim spomenuti nesto u vezi grupe. To je nervozno smijanje ili smijuljenje. Mnoge bihevioralne aktivnosti, zato što stvaraju anksioznost, dovode do nervoznog smijanja kod nekih ljudi. Ovo je posebno slucaj sa stolicom za buljenje, jer je vjestacko i ne ukljucuje bilo kakvo fizicko pomjeranje, osim ocima. Zato je normalno da se ljudi smiju zbog ovih bihevioralnih vjezbi. Problem sa nervoznim smijanjem i u vezi korištenja stolice za buljenje je da voditelj mora smiriti stvari jer se grupa smije pa se efekat stolice za buljenje ili druge bihevioralne aktivnosti nece osjetiti. Ovaj tip nervoznog smijanja se uvijek javlja u grupama i obicno je odgovarajuci u vecini konteksta. Ali tokom stolice za buljenje ili igranja uloge, na primjer, kad je neophodno biti ozbiljan, to će zaustaviti napredak i zato to treba biti pod kontrolom.
Evo nekoliko specificnih detalja o stolici za buljenje. U ovoj bihevioralnoj aktivnosti, stolica za buljenje je postavljena na sredinu sobe a osoba koja sjedi na njoj gleda okolo u svakog pojedinog clana grupe s lijeva na desno. Osoba na stolici zadrzi pogled na jednom clanu grupe na nekoliko sekundi a onda hvata pogled druge osobe u krugu smrti. Ovo se nastavlja po krugu do posljednjeg clana grupe. Mi prvo racionaliziramo ili kognitivno naglasavamo razlog za vjezbu sa kontaktom ocima, kao što radimo i sa svim bihevioralnim aktivnostima.
U vezi stolice za buljenje je vazno shvatiti, da ako se itko osjeti nelagodno, iz bilo kojeg razloga, moze odvratiti pogled ili pogledati dolje na par sekundi. To nije velika stvar i desava se s vremena na vrijeme. Osoba u stolici za buljenje takodjer pocinje shvacati da je ovo neobican dogadjaj, jer stranci ne hvataju tudje poglede i ne gledaju ih u oci duzi period vremena. Rad na ovoj tehnici, za osobu koja ima anksioznost zbog gledanja u oci, dovodi do toga da toj osobi postaje mnogo lakse gledati nekog u oci mirnije i prirodnije, shvacajuci da to nije nista narocito.
Varijacija stolice za buljenje je buljenje dok stojite, kada osoba stoji ispred ostalih, koji stoje u krugu oko vas. Ponovo, ista pravila važe i ovdje i svaki put, ljudi se pomjeraju na hijerarhiji tako što će buljiti nekoliko sekundi duze nego prosli put.
Zato što stolica za buljenje i buljenje stojecki izazivaju anksioznost, kao i mnoge druge bihevioralne vjezbe, izuzetno je vazno ono što pricamo prije i poslije urađenog. Sa kognitivne točke gledanja, osoba mora shvatiti da nece biti savrsena odmah na pocetku. Moze biti teze gledati odredjene ljude od drugih. Kod takvih je moguce čak zastati i duboko udahnuti. Ali sve to je sasvim u redu dok god se nastavi sa vježbom. Upornost i vježbanje je vazno za bihevioralne zadatke i vjezbanje necega bihevioralno, samo jednom, u grupi ili sam, nikad nije dovoljno.
Postoje i druge varijacije stolice za buljenje i moraju postojati druge varijacije. Jer ove vjezbe moraju pomoci kod hijerarhije individualne anksioznosti, a svacija anksioznost kontakta ocima ili perifernog kontakta ocima je razlicita.
Jos jedna vjezba sa gledanjem u oci je "stajanje u grupi" gdje osoba stoji, govoreci drugoj osobi koja je direktno ispred nje. Da bi bilo kompliciranije, jos dvije osobe stoje iza osobe sa kojom razgovara. Obe te osobe gledaju, s vremena na vrijeme, i one stoje pod uglom, jedna s desne strane, a druga sa lijeve. Ideja ovdje je da se ostane fokusiran na osobu sa kojom razgovarate. Mozda cete primjetiti da to dvoje ljudi u pozadini, gledaju u vas povremeno a vi mozete pogledati nazad u njih na sekundu ili dvije. Ali vaš primarni cilj je da nastavite govoriti osobi ispred vas a da ne budete ometeni buljenjem od drugo dvoje ljudi.
Hajde da napravimo rekapitulaciju bihevioralne terapije koju smo presli dosad. Raspravljali smo o redosljedu ili o hijerarhiji koju moramo koristiti, da bi strukturirali vježbe bihevioralne grupe i nase vjezbe u stvarnom svijetu. Govorili smo o moci glume. O stvarima koje mozemo raditi u zivotu da bi napredovali od toga da budemo zaglavljeni u socijalnoj fobiji. Nase vjezbe su aktivne, to jest, mi preuzimamo inicijativu vecinu vremena. I one su pozitivne jer nam daju osjecaj da imamo kontrolu koju nismo imali dugo vremena. Takodjer smo poceli detaljnije diskutirati o bihevioralnim terapijskim grupama, i pricali smo o tome kako ih zapoceti. Spomenuli smo nekoliko osnovnih pravila koje uvijek koristimo i poceli pricati o nekim aktivnostima ili samim vjezbama. I kako ih pravilno raditi. Pricali smo o aktivnostima u krugu smrti i o aktivnostima sa mikrofonom. Pricali smo o predstavljanju i kratkim razgovorima, o citanju i o skriptiranom čitanju u grupi. O stolici za buljenje i nekim slicnim aktivnostima, kao i o improviziranim pitanjima iznenadjenja. Nastavit ćemo sa jos bihevioralnih aktivnosti u sljedecoj seansi.
Ali hajde da zavrsimo ovaj tjedan sa nekim bihevioralnim aktivnostima koje mozete sami raditi, bez grupe. Naravno, prvo ih stavite u hijerarhiju da bi bile sekvencijalno poredane za vas. Od aktivnosti koja vam izaziva najmanje anksioznosti do one koja izaziva najvise anksioznosti. Probajte raditi na nekim od individualnih vjezbi ovog tjedna. Ovo su samo sugestije i opcije i svaka osoba će pronaci neku koja joj je laksa od drugih. Uvijek pocnite od onih aktivnosti koje su vama najlakse. Posebno ako sami radite ove bihevioralne aktivnosti.
Ovdje su neke sugestije za drugi tjedan:
1. Izaberite nesto u cemu uzivate, dok jedete u restoranu. Kao što je usluga, hrana ili atmosfera i namjerno trazite konobara, menadzera, vlasnika ili kuhara i dajte im komplimente.
2. Pozajmite neku sitnicu od susjeda ili kolege na poslu.
3. Pitajte nekog za smjer kuda trebate ići.
4. Kad primite telefonski poziv od prodavca kod kuce, recite: Ne hvala! a onda spustite slusalicu. Ne cekajte da on odgovori i ne dozvolite mu da nastavi pricati. Kako ojacavate sa ovim, samo spustite telefon kad prodavac nazove.
5. Recite nesto pozitivno o sebi nekom drugom, u kontekstu razgovora.
6. Vjezba gledanja u oci. Pogledajte direktno u oci osobi na TV ekranu. Mozda nekom tko cita novosti. Korak naprijed bi mogao biti kratak kontakt ocima sa ljudima koje srecete u stvarnom svijetu, u skoli, na poslu, na socijalnim skupovima, ili dok samo hodate ulicom. Sekunda ili dvije kontakta ocima je sasvim normalno. Vjezbajte ovo dok se ne osjetite ugodno da to radite. Postoje jos mnoge individualne bihevioralne vjezbe koje bi mogli vjezbati i vjerujem da ste vec neke i sami izmislili. Radite na jednoj ili dvije od njih, i vise ako mozete, ovog tjedna. Kao i obicno nastavite sa kognitivnim prirucnicima koji trebaju potonuti dublje u vas um. I nastavite napredovati. Ako odbijete stati, vi garantirate sebi uspjeh.
Ovo je kraj seanse br. 15.
Nema komentara:
Objavi komentar