nedjelja, 9. prosinca 2012.

Seansa br 15 - drugi dio



Seansa br 15 - drugi dio

Ja sam ranije bio vrlo samosvjestan dok sam cekao da platim u redu u samoposluzi. Osjecao sam kao da svatko iza mene gleda svaki moj pokret i svaku moju gestu. Mnogo puta sam osjecao kao da se ne mogu pomjeriti jer će me ljudi ismijavati ili pricati medju sobom o meni i kritizirati me. Moja inhibicija je bila tako visoka a moji misici su bili tako zategnuti da sam se osjecao kao figura. Nakon toga bih mnogo puta razvio glavobolju zbog stresa. Posljednja stvar na svijetu za koju sam mislio da bih mogao uraditi, je bila da se osvrnem.

U to vrijeme sam ocekivao da cć svatko u cjeloj prodavaonici gledati u mene sa odbojnoscu u ocima. Da sam pogledao okolo, ja bih otkrio nesto sasvim razlicito. Nitko, u stvari, uopće nije gledao u mene. Kako to znam? Trebalo mi je vise od 10 godina, ali jednog dana, iz nekog razloga, samo sam poceo gledati okolo vrlo polako. Sa strahom da necu vidjeti nekog da bulji u mene i "skenira" me. Ali dok sam gledao okolo, nitko to nije radio... Zato sam pogledao okolo jos malo vise. Nitko me nije gledao, ni tada. U sustini, ljudi ne bulje u mene. Napravio sam postepen okret od 360 stepnjeva da bih promatrao što se dogadja u citavoj radnji. Neki ljudi su pricali sa svojim prijateljima i sa porodicom. A ljudi koji su dosli u prodavnicu sami, kao ja, su samo stajali u redu cekajuci na kasi.

Ja sam bio jako iznenadjen jer sam ocekivao da me je svatko u prodavnici primjetio, moje cudno ponasanje, i da mu se zato nisam sviđao. Kakvo iznenadjenje da otkrijem da nitko ni ne gleda u mene. Ja nisam centar paznje i ja nisam centar njihovog svemira. Vau! Od tog dana sam ovo testirao na razlicitim mjestima i pod razlicitim okolnostima. Ali svaki put kad sam pogledao okolo, uvijek je bilo isto. Nitko ustvari nije gledao u mene. Moje inhibicije i samosvjesnost u javnim situacijama su se jako smanjili dok sam nastavio ovo dokazivati sebi. Zato pocnite polako, okrenite se samo malo i mislim da cete se i vi iznenaditi.

Drugi nacin da se smanji osjecanje samosvjesti i inhibicija je kroz korištenje humora. Ne mozete biti socijalno anksiozni kada se smijete ili ako vam je nesto smijesno. Smijanje i humor su suprotnost anksioznosti. Zato potrazite stvari koje su vam smjesne i smijte se. Uzmite video koji je smijesan ili zabavan ili samo izgleda glupo, gledajte ga i smijte se. Trenirajte se da se fokusirate prema van na TV ili film i dozvolite si da se smijete. Koji god smisao za humor imate, koristite to. Kada imate izbor, kao recimo izmedju gledanja filma o kraju svijeta ili omiljene komedije, uvijek izaberite komediju. Idite na mjesta gdje se ljudi smiju. Ojacajte veze sa poznanicima koji su pozitivni i zabavni ljudi. Idite na miesta gdie mozete koristiti svoj smisao za humor i smjjte se. Humor postaje dio vase transformacije u sasvim novi zivot.

Ja sam otkrio da je sasvim direktan humor vrlo smijesan i ja se mogu mnogo smijati na takav tip humora. Zato biram da to gledam. Vi trebate izabrati gledati humor u kojem vi uzivate najvise ali budite sigurni da se mozete smijati na to. Humor je odlican antidot za anksioznost i sto vise birate da se smijete, bolje cete se osjecati.

Danas cemo nastaviti sa sadrzajem bihevioralne terapijske grupe. Prošlog tjedna smo presli "stranicu sa balansom" za anksioznost i raspravljali korištenje zdravog razuma kada radimo stvari u grupi koje nam izazivaju anksioznost u stvarnom zivotu. Takodjer, vazno je zapamtiti da kombiniramo bihevioralne aktivnosti sa kognitivnim metodama. Zato, pojacavajte oboje u isto vrijeme. Na ovaj nacin, strategije će nam postati jace i brže će postati trajne.

Prošlog tjedna smo govorili o hijerarhiji korak po korak i vidjeli smo primjer hijerarhije pricanja u javnosti ili prezentacije. Svacija hijerarhija u grupi je drugacija, ali zelimo poceti sa aktivnoscu koja ukljucuje samo malo anksioznosti i raditi na ovoj aktivnosti, korak po korak, rang po rang na ljestvici hijerarhije, dok ne postignemo ultimativni cilj hijerarhije a to je br. 10 ili najveci strah.

Od 1995. mi vodimo terapijske grupe za socijalnu fobiju od po prosjecno 2 i pol sata. 1999. smo se prebacili na citav dan subotom, na intenzivniji pristup ljecenja socijalne fobije sa popodnevnih 2 i pol sata posvecenoj grupnoj bihevioralnoj terapiji. Bilo koji dan i vrijeme koje odgovara vama u grupi je dobar. No, mi smo otkrili da su ljudi svjeziji i budniji subotom, kao rezultat toga što nisu umorni od posla ili skole. Osjecaju da mogu postici vise u grupi.

Jedno od najvaznijih pravila u grupi je da ljudi nikad nece biti izabrani, pozvani ispred, prozvani, ili ce biti zatrazeno od njih da urade bilo što javno. Ovo je posebno vazno za prvih nekoliko sastanaka na koje ljudi dodju. Ja kazem svim novim ljudima da ih cak necemo ni predstaviti, na bilo koji nacin, tokom sastanka. I da necu koristiti njihova imena u mom govoru. To omogucava ljudima sa socijalnom fobijom da odu na njihov prvi grupni terapijski sastanak, znajuci unaprijed da nece biti tako lose kao sto zamisljaju. Naravno, cak i nakon obecanja svega ovoga, ljudi dodju anksiozni. Zato je vazno da ja odrzim svoju rijec. Ako netko zeli sjediti mirno, na jednom mjestu, i da se ne mice dva i pol sata, on to moze, jer mi necemo traziti da kaze bilo što.

Imali smo ljude koji su na prvom sastanku samo promatrali i to je savrseno u redu. No, posto je svatko u grupi motiviran da prevlada socijalnu fobiju, ne traje dugo dok ljudi dobrovoljno pocnu govoriti. U formalnom predstavljanju drugim ljudima, ili u vodjenju kratkih razgovora sa drugim novim clanovima grupe. Stvar je u tome da, iako ja naglasavam vaznost da rade te stvari generalno u javnosti, nitko se prvo ne prozove ispred ostalih. Vazno je, da kada dodje vrijeme, da osoba dobrovoljno izabere da bude izdvojena ispred ostalih. Tipicno, grupa će se poceti opustati tokom prvog grupnog sastanka. Posebno zato što svatko zna da je ono što rade dobrovoljno i da nema pritiska i stresa.

Neka od prvih bihevioralnih aktivnosti koje clanovi grupe rade, i mi moramo imati dogovor od svih clanova o ovom, je da citaju skriptu iduci okolo po sobi. Mozete koristiti bilo koju skriptu. Imamo Seinfelda, Prijatelje, i neke smjesne stare skeceve iz 1950-tih, na primjer... Sve ove skripte su pristupacne i mogu se skinuti sa interneta. Jos jedna pocetna bihevioralna aktivnost je generalno razgovor o zabavi. Pricamo o filmovima, TV-u, koncertima, muzici itd. Ne pricaju svi o ovome ali vecina ljudi obicno prica o tome, i to je dobra aktivnost u tu svrhu. Jos jedna bihevioralna aktivnost je da neki ljudi odluce poceti sa tim, da citaju odsjecak ili dva iz knjige dok sjede na svom sjedistu. Drugi zapocnu razgovor sa osobom koja sjedi pored njih, kratko vrijeme, nekoliko minuta. Ove aktivnosti se sve rade dobrovoljno, ali primjetite da posto svi zele da im bude bolje, svatko ce izabrati da uradi nesto, da zapocne, prema ultimativnom cilju prevladavanja socijalne fobije.

Prilikom prvog ili drugog sastanka ja pricam vise nego na kasnijim sastancima i osjecam da je moja odgovornost da obezbjedim napredovanje grupe, što obicno radim tako što govorim o kognitivnoj terapiji, o svojim iskustvima sa socijalnom fobijom, i naglasim kako se to uklapa u bihevioralnu terapiju koju pocinjemo raditi u grupi.

Zatim, imam stotine primjera da bih objasnio ono što govorim, posto sam ja sam proživjeo tu nocnu moru kao i stotine ljudi koji su prosli kroz grupnu terapiju. Cinjenica da vođa grupe prica kad grupa utihne, ohrabrujuci ljude i improvizirajuci, pomaze clanovima grupe da se manje fokusiraju na unutrasnju anksioznost a vise na ono što grupa ustvari radi. Vođe bihevioralne terapijske grupe za socijalnu fobiju moraju biti vise prijateljski raspolozeni, otvoreniji i komunikativniji nego vođe drugih grupa za druge poremecaje.

U određenom trenutku, obicno na drugom sastanku, ljudi postaju spremni raditi aktivnosti za koje su culi ali koje nikad nisu smatrali da mogu raditi. Vjerojatno najpopularnija aktivnost, i ja koristim tu rijec na blag nacin, u nasem Institutu za socijalnu fobiju, je aktivnost u "krugu smrti". To ima veze sa cinjenicom da mi obicno ne volimo ili imamo averziju ići okolo po sobi po unaprjed definiranom redosljedu, kao u krugu. A onda se trazi da se predstavimo ili da kazemo nesto o sebi. Ova bihevioralna aktivnost je vrlo prakticna jer je vecina ljudi morala ići kroz ovu vrstu vjezbe i ranije u stvarnom zivotu. Korištenje izraza "krug smrti" je naravno paradoks. Nitko nikad nije umro dok je to radio. Iako bi neki ljudi vjerojatno to pozeljeli. Time što to zovemo "krug smrti", mi se dobro nasmijemo. Ne traje dugo dok stari krug i rijec smrt koju koristimo, postepeno ne izgube svoju ostrinu. Poslije cetiri ili pet "krugova smrti", on vise nije strasan.

Jedna od prvih aktivnosti u krugu smrti koju smo poceli, kad je svatko dao svoj pristanak, je bilo formalno i neformalno predstavljanje. Prije nego što smo to uradili, popricali smo malo, podsjetio sam ih na prirucnike "Mjesanje" i "Razgovor". I pricali smo što se stvarno ocekuje od tih vrsta predstavljanja u stvarnom zivotu. Zato sam naglasio da ta predstavljanja "nisu velika stvar". Sve što trebamo uraditi je da usporimo, ne brinemo se, i da odgovorimo na pitanja koja su nam uputili. Dok god uzmemo vise vremena i idemo polako, napravit ćemo "dobar posao".

Ja takodjer naglasavam da mi, ljudi sa anksioznoscu, obicno pricamo previse u susretima u "krugu smrti". Ne trebamo to raditi vise. U predstavljanju, ako nas pitaju za ime, za kompaniju za koju radimo, i malo o nama, ne trebamo postati anksiozni, pretjerivati i brbljati o nasoj proslosti, zbog nase anksioznosti, koja je sada van kontrole. Umjesto toga, kad idemo po krugu smrti, naucimo prvo duboko udahnuti, i koristiti spori govor. Spori govor će drzati dalje anksioznost od nas, i takodjer će nam omoguciti da se fokusiramo prema van i sa jasnocom u vezi onog što zelimo reci. Nikad ne moramo reci vise nego što nas pitaju.

U stvari, u tim sesijama predstavljanja, pokusavamo pripremiti kratku mentalnu skriptu koju mozemo reci i ponoviti a kada zavrsimo sa pricom, jednostavno stanemo sa tonom glasa koji opada. Na primjer:
"Moje ime je Tom Richards. Ja radim u reklamnom odjelu tvrtke i uzivam u aktivnostima na računalu i svom psu Wolfieu."
U ovoj kratkoj izjavi ja sam odgovorio na sva tri pitanja koja su me pitali ukljucujuci ono kojeg se ljudi sa socijalnom fobijom najvise boje. Pitanja: "Recite nam malo o sebi." Na ovo pitanje, zelite odgovoriti nesto što će vama biti ugodno za reci. Ne zelite da anksioznost preuzme kontrolu i izazove vam konfuziju i trabunjanje. Što vise se sjetite koristiti spori govor, to ćete biti vise mirniji, jasniji i fokusiraniji. Imajte taj zadnji odgovor u skripti. To jest, svaki put kad kazem ljudima malo o sebi, ja mogu odgovoriti na isti nacin.
1. Ja se zanimam za kompjutere. i 2. Ja imam divnog psa po imenu Wolfie.
To je meni dovoljno. Ne moram ići u detalje o poremecaju socijalne fobije ili o traumaticnoj operaciji kad sam imao 13 godina. Zelim uraditi kako je zahtjevano a onda stati.

Primjetite da kad zavrsim sa predstavljanjem, ja snizim svoj glas, što je univerzalni indikator za drugu osobu da nastavi. Ne trebam nastaviti govoriti aaaaa, ahmmmmm, aaaaaaa, jer ako tako radim, nastavit ću samo dodavati listi stvari koje zelim reci. Produzavat ću svoju agoniju i necu zvucati vrlo efektivno. Ne trebam izgubiti kontinuitet ili ubrzati. Posto ja govorim smireno, sporim govorom, i odgovaram na relevantna pitanja, ja ću zavrsiti brzo, i mogu zavrsiti sa svojim odgovorom snizenim glasom. Svi će znati da sam zavrsio a sljedeca osoba u krugu će automatski nastaviti. Bez traume, i manje paznje će biti fokusirano na vas. Probajte vježbati kratku skriptiranu verziju predstavljanja i vidite kako je to lako nakon nekoliko vjezbi. Takodjer primjetite da kad snizite glas na kraju price, prezentacija zvuci profesionalnije a vi zvucite mirnije.

Mi imamo mnoge grupne aktivnosti u "krugu smrti". "Prenesi razgovor" je aktivnost u kojoj dva clana imaju kratak razgovor dok sljedeca osoba u krugu slusa i "ulazi" u razgovor na odgovarajucem mjestu. Nova osoba prica drugoj osobi i oni imaju kratak razgovor. Tada sljedeca osoba u krugu ceka na svoju sansu da upadne u razgovor sa trecom osobom, a druga ispada. Tako da uvijek dvije osobe imaju kratak međusobni razgovor a jedan clan ceka da uskoci u razgovor.

Jos jedna aktivnost u "krugu smrti" ukljucuje setanje okolo po krugu i davanje rijeci drugom da prica, u kojoj prvi clan zapocinje pricu i predaje je sljedecem clanu. On nastavlja pricu a zatim je predaje sljedecem clanu. Ove price trebaju biti smijesne i dobre aktivnosti kruga smrti, i rastapaju anksioznost koju ljudi osjecaju, tako što smanjuju stres i pritisak.

Nema komentara:

Objavi komentar