Seansa br 3 - treci dio
Primjetite
da je ANT prirucnik usmjeren ka vasim automatskim negativnim mislima. Tih misli
mi zelimo biti svjesniji tako da ih se mozemo rijesiti i zamijeniti ih za
realisticnije racionalne misli. Ako citate sebi ANT prirucnik svaki dan sporim
govorom, primjetii ćete promjene. ANT naracija je tipicno jedan od najmocnijih
metoda koju imamo, ucenja automatskog odbijanja negativnog razmisljanja.
Sada, ono sto radimo, je da postajemo svjesniji automatskog negativnog razmisljanja i ucimo se ponašati realisticnije i prikladnije. Uskoro imamo neke nove strategije koje će promijeniti nase automatske navike razmisljanja u razmisljanje koje je mnogo realisticnije i racionalnije.
Naprimjer, mnogo godina nasa osjecanja u vezi nas samih su bila netocna. Raditi ćemo na mjenjanju tih netocnih osjecanja, takodjer. Desetinama godina, moja osjecanja su bila skoro potpuno negativna. Ja to tada nisam znao i razumio ali socijalna anksioznost me je drzala cvrsto u svom zagrljaju.
Bio sam izoliran, živio sam sam, nisam imao prijatelja i nisam imao nikog sa kim bi razgovarao o mojim problemima. Tako da je moje vidjenje svijeta bilo prilicno blijedo. Vidio sam sve oko sebe negativno i bez obzira što je bilo u pitanju, ja sam bacao negativno svijetlo na to. Za mene, sve je izgledalo mracno. Sve sto je zasijalo je izgledalo mracno. Netko bi rekao nesto sto bi se moglo pogresno protumaciti i ja bih to napuhao do ogromnih proporcija i pretvorio u nesto negativno protiv mene i onda bih sebe mucio zbog toga, sve vise i vise. Naravno, sto negativnije sam razmisljao, sve vise sam bio socijalno anksiozan.
Kako je vrijeme prolazilo, zbog mojih negativnih misli i osjecanja, poceo sam očekivati da cu potonuti socijalno. Nije to bilo samo razmisljanje vise, ja sam OCEKIVAO. Poceo sam ocekivati da necu umjeti dobro kad sretnem ljude. Ocekivao sam da se ljudima necu svidjeti. Ocekivao sam da necu moci pricati dobro sa strancima. Ocekivao sam da cu napraviti budalu od sebe u javnosti. Ja sam bio siguran da ljudi misle da sam cudan, svakako. Ocekivao sam da ce sve ostati onako kako sam mislio da je, bez nade i bljedo. I što sam vise ocekivao, sve vise je moj zivot isao u tom pravcu.
Ja nikad nisam izabrao da to tako bude. Ja nisam odabrao biti socijalno anksiozan ili negativan mislilac. Te misli su ušle u mene prije mnogo godina, od strane drugih ljudi, ali tako snazno i tako emocionalno mocno da je ponavljanje tog kriticizma i dnevno ponavljanje tog negativizma usmjereno ka meni negdje duboko u moj um i obojilo moj citav pogled na svijet. Te negativne misli, koje su originalno dosle od strane drugih ljudi, sada su postale moje sopstvene misli. Jer sam ih cuo, ponovo i ponovo, tako mnogo puta ranije.
Ne mogu se sjetiti dana kada nisam kritiziran u adolescenciji. Nije bilo bjezanja, vristanja, pobune i konfrontacije. Bio sam mizeran u to vrijeme. Bjezao sam dalje od konfrontacije koliko sam mogao ali rijeci usmjerene ka meni su zaglavile. One su utonule duboko u moj um i na kraju sam im povjerovao. Mogu sad pogledati unazad i vidjeti da su to bile lazi. Ali kad sam prolazio kroz to, nisam to shvatao uopće. Mislio sam da su te negativne beznadne misli moje sopstvene. Mislio sam da nema nade za mene, da sam potpuno bespomocan i da nista dobro nece doci ka meni. Nakon svega, ponavljano mi je stotinama i stotinama puta u mom zivotu. Ja nisam bio dobar. Ja nikad necu postici nista. Moje ideje i misljenja su glupe. Ja sam glupan. Cuo sam ove poruke tisucama i tisucama puta dok sam odrastao. Tako da to mora da je istina... Zar ne?Mada su mnogi koji su razvili socijalnu fobiju u djetinstvu indirektno te poruke slušali od roditelja u obliku roditeljske hiper protektivnosti tj ,roditelji su bili prezaštitnički prema svom djetetu i kada su npr rekli djetetu nemoj ti raditi ovo, nemoj ti raditi ono,pazi da ne proliješ, budem te ja obukao/obukla (pritom misleci dijete zaštititi) dijete je indirektno to čulo kao ti si nesposoban/nesposobna, ne možeš se brinuti o nićemu, sve ću ja umjesto tebe, i tako se u mozgu razvila ta laž, te pogrešne misli, uvjerenja i osječanja o vlastitoj bezvrijednosti na kojima se temelji socijalna fobija.
Danas, mogu reci da to nije istina. Naravno da je bilo laz. Ali nisam potpuno razumio tada jer baraz kriticizma nikad nije stao. Bio je stalan i moj mozak je bio prepunjen sa gomilom negativnosti koja nikad nije prestala nadolaziti. Tada nije bilo nikog tko će mi reci da ono sto mi se govori nije racionalno i realisticno. Tada nisam imao izbora, kad sam bio dijete, nego da slusam i slusam glasan kriticki negativni glas koji mi je govorio svakog dana u mom zivotu da nisam dobar i da nikad necu biti dobar. Ja sam uvijek bio u krivu, i čak, ja nisam imao pravo na moje vlastiti mišljenje.
Sada, ono sto radimo, je da postajemo svjesniji automatskog negativnog razmisljanja i ucimo se ponašati realisticnije i prikladnije. Uskoro imamo neke nove strategije koje će promijeniti nase automatske navike razmisljanja u razmisljanje koje je mnogo realisticnije i racionalnije.
Naprimjer, mnogo godina nasa osjecanja u vezi nas samih su bila netocna. Raditi ćemo na mjenjanju tih netocnih osjecanja, takodjer. Desetinama godina, moja osjecanja su bila skoro potpuno negativna. Ja to tada nisam znao i razumio ali socijalna anksioznost me je drzala cvrsto u svom zagrljaju.
Bio sam izoliran, živio sam sam, nisam imao prijatelja i nisam imao nikog sa kim bi razgovarao o mojim problemima. Tako da je moje vidjenje svijeta bilo prilicno blijedo. Vidio sam sve oko sebe negativno i bez obzira što je bilo u pitanju, ja sam bacao negativno svijetlo na to. Za mene, sve je izgledalo mracno. Sve sto je zasijalo je izgledalo mracno. Netko bi rekao nesto sto bi se moglo pogresno protumaciti i ja bih to napuhao do ogromnih proporcija i pretvorio u nesto negativno protiv mene i onda bih sebe mucio zbog toga, sve vise i vise. Naravno, sto negativnije sam razmisljao, sve vise sam bio socijalno anksiozan.
Kako je vrijeme prolazilo, zbog mojih negativnih misli i osjecanja, poceo sam očekivati da cu potonuti socijalno. Nije to bilo samo razmisljanje vise, ja sam OCEKIVAO. Poceo sam ocekivati da necu umjeti dobro kad sretnem ljude. Ocekivao sam da se ljudima necu svidjeti. Ocekivao sam da necu moci pricati dobro sa strancima. Ocekivao sam da cu napraviti budalu od sebe u javnosti. Ja sam bio siguran da ljudi misle da sam cudan, svakako. Ocekivao sam da ce sve ostati onako kako sam mislio da je, bez nade i bljedo. I što sam vise ocekivao, sve vise je moj zivot isao u tom pravcu.
Ja nikad nisam izabrao da to tako bude. Ja nisam odabrao biti socijalno anksiozan ili negativan mislilac. Te misli su ušle u mene prije mnogo godina, od strane drugih ljudi, ali tako snazno i tako emocionalno mocno da je ponavljanje tog kriticizma i dnevno ponavljanje tog negativizma usmjereno ka meni negdje duboko u moj um i obojilo moj citav pogled na svijet. Te negativne misli, koje su originalno dosle od strane drugih ljudi, sada su postale moje sopstvene misli. Jer sam ih cuo, ponovo i ponovo, tako mnogo puta ranije.
Ne mogu se sjetiti dana kada nisam kritiziran u adolescenciji. Nije bilo bjezanja, vristanja, pobune i konfrontacije. Bio sam mizeran u to vrijeme. Bjezao sam dalje od konfrontacije koliko sam mogao ali rijeci usmjerene ka meni su zaglavile. One su utonule duboko u moj um i na kraju sam im povjerovao. Mogu sad pogledati unazad i vidjeti da su to bile lazi. Ali kad sam prolazio kroz to, nisam to shvatao uopće. Mislio sam da su te negativne beznadne misli moje sopstvene. Mislio sam da nema nade za mene, da sam potpuno bespomocan i da nista dobro nece doci ka meni. Nakon svega, ponavljano mi je stotinama i stotinama puta u mom zivotu. Ja nisam bio dobar. Ja nikad necu postici nista. Moje ideje i misljenja su glupe. Ja sam glupan. Cuo sam ove poruke tisucama i tisucama puta dok sam odrastao. Tako da to mora da je istina... Zar ne?Mada su mnogi koji su razvili socijalnu fobiju u djetinstvu indirektno te poruke slušali od roditelja u obliku roditeljske hiper protektivnosti tj ,roditelji su bili prezaštitnički prema svom djetetu i kada su npr rekli djetetu nemoj ti raditi ovo, nemoj ti raditi ono,pazi da ne proliješ, budem te ja obukao/obukla (pritom misleci dijete zaštititi) dijete je indirektno to čulo kao ti si nesposoban/nesposobna, ne možeš se brinuti o nićemu, sve ću ja umjesto tebe, i tako se u mozgu razvila ta laž, te pogrešne misli, uvjerenja i osječanja o vlastitoj bezvrijednosti na kojima se temelji socijalna fobija.
Danas, mogu reci da to nije istina. Naravno da je bilo laz. Ali nisam potpuno razumio tada jer baraz kriticizma nikad nije stao. Bio je stalan i moj mozak je bio prepunjen sa gomilom negativnosti koja nikad nije prestala nadolaziti. Tada nije bilo nikog tko će mi reci da ono sto mi se govori nije racionalno i realisticno. Tada nisam imao izbora, kad sam bio dijete, nego da slusam i slusam glasan kriticki negativni glas koji mi je govorio svakog dana u mom zivotu da nisam dobar i da nikad necu biti dobar. Ja sam uvijek bio u krivu, i čak, ja nisam imao pravo na moje vlastiti mišljenje.
Kakav veliki čovjek, velika hvala svećeniku Salami, čovjeku koji me izvlači iz ove tuge, to je čovjek koji može pomoći svijetu, na ovim bolestima kojih se mogu sjetiti prije 5 godina kada sam tražio lijek i kako Proveo sam mnogo novca i napokon sam izgubio nadu zbog svoje provedbe. Moram se nadati Bogu, sretan mi je prošli tjedan ovdje sam bio na internetu, provjerio koliko godina mogu provesti na zemlji, a onda vidim komentar o tom velikom čovjeku svećeniku Salami što je sretan dan za mene i danas dajem svoje svjedočanstvo o njemu. Nikad ne vjerujem da uopće postoji lijek, ali ovaj čovjek samo želi da mu pokušam, ako on to ne učini, znati ću ga on nije svećenik Salama da je ovaj lijek radio više od godine dana, nadao sam se njemu i svom dragom bogu, ali danas sam vrlo sretan što vam svima ispričam ovu priču, sve se dogodilo kad sam imao 23 godine dobro zbog ove bolesti mogu se oženiti i vrlo sretan danas, sada sam negativan, sada se mogu udati za svoje bližnje to je na mojim cipelama ovo dobar način da se pozdravim s ovom bolešću HIV / AIDS kontaktirajte ovog čovjeka sada purenaturalhealer@gmail.com. ili što ga muči +2348105150446 i molim se da i on pomogne. Sve zahvaljujući svećeniku Salami
OdgovoriIzbriši