srijeda, 21. studenoga 2012.

Seansa br 7 - prvi dio



Seansa br 7 - prvi dio

Ovo je seansa br. 7 serije Prevladavanje socijalne fobije korak po korak. Kao i obicno, mi zelimo u pocetku pregledati terapiju koja vam je prezentirana prošlog tjedna prije nego sto pocnemo sa novim materijalom ovog tjedna. Zapamtite, i ja ovo ponavljam namjerno, da je vjezbanje i uporno nastavljanje kognitivne terapije ono sto ce vam omoguciti da napredujete prema izljecenju i dalje od socijalne anksioznosti. Nema nacina da se promjene misli, akcije i vjerovanja bez ove upornosti i vjezbanja. Ne postoje precice da vam bude bolje. Ja bih volio da postoje... Ali kada pokusate skratiti vrijeme precicama vi cete zavrsiti bez osnovne, neophodne terapeutske informacije i protratit ćete mnogo vremena od procesa. To je kao da prvo procitate posljednje poglavlje od knjige. Vi znate što je kraj ali ste propustili sve vazne detalje u sredini. Precice u terapiji jednostavno ne funkcioniraju.

Tako da vas ohrabrujem ponovo, drzite se programa, nastavite napredovati u terapiji i prihvatite te koncepte, izjave, vjerovanja i nove misli duboko u vas mozak. Tako da mozete misliti racionalnije, ispravnije i pozitivno. Ako tako radite, sada pohvalite sebe. To što idete kroz program sistematski vam garantira da ćete imati pozitivne promjene u vasem životu.

Prošlog tjedna smo poceli sa prirucnikom Stavovi. Željeli smo da vježbate iskazivanje i osjecanje tih stavova u anksioznim situacijama, tih kratkih izjava stavova sto iskacu automatski u vasem umu. Ovo su neke izjave o stavovima:

PA ŠTO?

KOGA JE BRIGA?

ZASTO RAZMISLJAM O TOME?

ZASTO MORAM RADITI SLONA OD MISA?

IMAM PAMETNIJE STVARI ZA RADITI OD BRIGE O TOME!

TO NIJE NISTA STRASNO!

Ovi stavovi koje ste koristili ranije u drugim situacijama u vasem zivotu su vrlo bliski vjerovanjima i osjecajima. Zato mogu biti vrlo mocna za nas u ovom momentu u nasem napretku. Na primjer:

Ako ja radim u prodavaonici i moram se suociti sa bjesnom musterijom koja psuje, dere se i pravi scenu u vezi necega sto nije moja odgovornost, moj unutrasnji, racionalni odgovor ne treba biti strah ili anksioznost. Umjesto toga, trebam reci sebi: Pa što? Ova musterija ima problem. On se treba smiriti tako da to raspravimo kao odrasli. Ali on je izgubio kontrolu. Ponasa se kao razmazeno dijete.

Primjetite da ste vi racionalni ovdje. Necete dozvoliti da vam necije negativne emocije uniste dan. Shvacate da ako ova osoba shvaca to osobno, da nesto nije u redu sa njim. Vi niste ucinili nista da reagira na tako nezreo nacin. On mora odrasti emocionalno i vi cete rado razgovarati sa njim kad se malo smiri. Onda cete raspraviti stvari sa njim kao sa odraslim.

Ali vi ste onaj koji je postupio ispravno u ovom slucaju. Nema nicega zbog cega bi mucili sebe. Vi niste ucinili nista lose. Druga osoba je reagirala iracionalno i djetinjasto i vi ne mozete to kontrolirati. Sve sto vi mozete uciniti je da shvatite da nesto nije u redu sa tom osobom.

Ako netko izgubi kontrolu, pa što onda? Oni imaju problem, ne vi. I oni su ti koji trebaju to prevladati. A ako oni to ne prevladaju, koga briga? Da li stvarno želite poznavati nekog takvog uopce? Takva osoba nece biti vas prijatelj. Zato, koga briga? Mogu se vratiti kad odrastu. A ako nikad ne odrastu, to je njihov problem. Ali to nije nista strasno! Vi nemate ovdje nikakvu kontrolu nad njihovim izborima ili akcijama. Vi niste krivi samo zato sto se netko dere na vas. Druga osoba se ponasa iracionalno i djetinjasto. Ako oni u zivotu hoce "bacati pjesak okolo u njihovim malim kutijama s pjeskom", neka ih. Ali vi ne morate igrati njihove djetinjaste igre.

S moje tocke gledista, vi sada vidite stvari racionalnije i ispravnije. Ponekad, kad razmisljamo nad nasim starim automatskim negativnim mislima i ne uhvatimo sebe, trebamo reci:
"Zasto mozgam nad ovom izjavom?"
...da bi iskocila u nasem umu. Nakon svega, zasto trebam muciti sebe zbog stvari koje ne mogu promjeniti ili oko misljenja i ideja drugih ljudi. Moje ideje i misljenje je vazno kao i bilo cije drugo. Zato, zasto pravim slona od misa? To nije nista strasno!

Mi zelimo osjetiti ove emocije, ne samo izgovoriti rijeci. Zato koristite ton vaseg glasa da pocnete osjecati to kada kazete: Koga je briga? ili Pa sto? To nije nista strasno!

Ponovo, kao i sa ostatkom terapije, nastavite vjezbati ove izjave o stavu dok ne pocnu iskakati u vasem umu automatski kad ste u stvarnim situacijama i kad ih trebate koristiti. Kad iskacu u vasem umu, zadrzite ih, ponovite ih sebi, a anksioznost ce poceti opadati.

Drugi prirucnik o kojem smo pricali prošlog tjedna je bio "Kako vidite sebe u svijetu". Ovaj koncept, da vi kreirate ili pravite svijet oko sebe, nacinom kako se ponasate, nije novi koncept. Ovo je oblik samoispunjavajuceg prorocanstva. Ono je otkriveno od strane socijalnih psihologa prije mnogo desetljeca.

Za one od nas sa socijalnom fobijom, ovo je strategija promjene razmisljanja. Mi trebamo poceti vidjeti sebe tocnije i realisticnije. Dio naseg problema sa socijalnom anksioznoscu je sto nismo vidjeli sebe realisticno u proslosti. Mi imamo dozivotnu naklonost da sebe unizavamo, da sebe potucemo, da se osjecamo krivi nad stvarima nad kojima nemamo kontrolu, uzimamo stvari previse osobno, pretjerujemo u situacijama i vidimo sebe kao manje vazne od drugih ljudi. Kao rezultat svog tog neracionalnog razmisljanja, mi prirodno ocekujemo da nasa buducnost bude losa kao i sada. Sve ove misli su nista drugo nego stare ANT lazi. Ali moramo poceti shvacati ovo i oznacavati te stare misli kao ANT lazi, jer je to istina.

Kako vidimo sebe je od vitalne vaznosti, jer ako vidimo sebe kao talentirane, sposobne, inteligentne ljude, te kvalitete ce doci do izrazaja i poceti ce kontrolirati nase misli i akcije. Samo nasa anksioznost nas zadrzava sve ove godine i mi smo sada u procesu postavljanja stvari u red.

Treci koncept o kojem smo pricali prošlog tjedna je bio dvije konkurentske neuroputanje u vasem mozgu. Vase nervne celije, vasi neuroni, postavljaju strukture udruzivanja koje mogu voditi u mnogo smjerova. Mi se interesiramo za stare putanje koje nas vode u misli i osjecanja anksioznosti, inhibicije i straha. Kako pocinjemo koristiti ove putanje, i zapamtite, ovdje dolazi do izrazaja ponavljanje, pojacavanje i vjezbanje, te stare putanje vise ne mogu biti korištene za poruke anksioznosti i moraju se poceti koristiti za nesto drugo.

U isto vrijeme, vi bukvalno stvarate i gradite nove neuroputanje, koristeci nove misli i vjerovanja. Sav materijal u prirucnicima koje citate glasno i "spustate" u vas mozak, plus misli i akcije iz stvarnog zivota koje pocinjete koristiti kao rezultat vaseg znanja, pocinju bivati dio ove nove neuroputanje, takodjer. Ova nova neuroputanja pocinje rasti snaznije kako je pojacavate i koristite.

Što vise koristite i ponavljate vasu kognitivnu terapiju, snaznija ce vasa neuroputanja izrasti. Ovo nije samo analogija ili primjer. Ova racionalna, ispravna terapija, koju ucite, bukvalno stvara nove kanale, udruzivanje ili putanje u vasem mozgu, tako da ako ih dovoljno dugo pojacavate i pocinjete djelovati po njima, ove putanje postaju dominantne putanje u vasem mozgu. Ove putanje postaju nacin na koji razmisljate.

No trenutno, zapamtite da obje putanje postoje u vasem mozgu i vi ucite ne koristiti staru putanju. Vi ste u procesu korištenja nove neuroputanje koliko god mozete. Nova neuroputanja se razvija brze i snaznije što ste vise u mogucnosti koristiti vaše kognitivne metode, koncepte, izjave i strategije. Dakle, ponovo, nadam se da mozete vidjeti zasto naglasavamo ponavljanje, pojacavanje i upornost u kognitivnoj terapiji.

Nema komentara:

Objavi komentar