Seansa br 6 - drugi dio
Stavovi
STAVOVI su snazno ukorjenjena vjerovanja, i mi znamo da su VJEROVANJA izuzetno mocna. Vjerovanja su prozeta sa onim što osjecamo. To jest, vjerovanja mogu biti tako snazna ili tako mocna, tako nabijena emocijama, da ona postanu istina.
Ljudi su bukvalno radili sve moguce kao rezultat svojih vjerovanja. Vjekovima ranije, križari su vjerovali da su oni odredjeni da kontroliraju svetu zemlju u ime boga i djelovali su po tim vjerovanjima u dugim križarskim osvajackim ratovima.
Po nekim vjerovanjima na ostrvima ljudi vjeruju tako jako u svoja vjerovanja da postuju spiritualnog vodju koji kad baci kletvu na nekog na smrt, zrtva se toliko uplasi da bukvalno umre. Oni se mogu bukvalno uplašiti na smrt zbog njihovog snaznog vjerovanja. Tako djeluje vudu. Vudu primjer daje lijepu analogiju za socijalnu anksioznost. Mi smo zivjeli sa anksioznoscu i strahovima tako dugo da vjerujemo da su cvrsti kao kamen i nepromjenljivi. Oni su gospel istina. Mi vjerujemo u nase strahove tako snazno, i nasi strahovi su tako emocionalni, da su strahovi postali istina za nas. Nasi strahovi su postali nas svijet. Nasi zivoti su definirani nasim strahovima.
Tek kad shvatimo da su ti strahovi bez osnove i kad namjerno izaberemo da vise ne vjerujemo u njih, pocet cemo raditi napredak. Tesko je prevladati strahove, pa ih prvo moramo smanjiti, tako sto cemo pitati sebe zasto vjerujemo u njih. Zasto se plasimo caskati sa strancima? Da li je to tako velika stvar? To moze biti problem za nas, ali da li je to pitanje zivota i smrti? Da li je to tako grozna stvar? I da li sam napuhao posljedice izvan svake mjere u svom umu? Trebam smanjiti svoj strah na razumnu mjeru kad god mogu. Moje racionalne izjave i moja tehnika usporavanja govora ce mi pomoci i ova vrsta racionalnog upita će olaksati da se vidi zasto je anksioznost iracionalna. Na kraju krajeva, caskanje sa strancima nije kraj svijeta. To me nece ubiti i necu zavrsiti u bolnici. To nije jezivo kao sto sam mislio da je. Moj sistem vjerovanja je samo zeznut. Poceo sam vjerovati u previse zastrasujucih stvari i te strasne stvari su rasle i rasle. Moja perspektiva svijeta je sada bez osnova, ja vidim sve kroz "naocale obojene anksioznoscu". Ali sada razumijem i znam bolje. Ja promisljeno odbijam nastavljati se predavati mojim strahovima.
Ako snazno vjerujete da je Mjesec napravljen od zelenog sira i potrosite cijeli zivot u potrazi da se dokopate tog sira, bit cete veoma razocarani kad dosegnete Mjesec. Shvatit cete da ste protratili svoj zivot. Vasa vjerovanja su bila veoma snazna ali su bila netocna. Bila su neispravna. Vas sistem vjerovanja nije bio racionalan. Vjerovali ste u netocne podatke. Zato je uvijek vazno racionalno provjeriti nasa vjerovanja. Oni od nas sa anksioznoscu obicno imaju mnoga vjerovanja koja nisu istinita. Mi obicno kazemo da su iracionalna. Hajde da budemo iskreni o tim nasim iracionalnim vjerovanjima:
Ne samo da ona nisu istinita, ona su lazovi!
Ona su nista drugo do lazljivih ANT misli.
Ako nastavimo vjerovati tim iracionalnim lazima, bit cemo zaglavljeni u nasoj anksioznosti zauvijek.
Zato moramo ici naprijed. Moramo poceti vjerovati u istinu. Prvo, vasa negativna vjerovanja mogu biti tako snazna da jednostavno ne mozete vidjeti svijetlo na kraju tunela. Ako je tako, ovo je savrseno normalno. Uostalom, koliko godina ste tako razmisljali? U pocetku mi je bilo vrlo tesko vjerovati u bilo što racionalno o sebi ili o svijetu. Moje misli su bile tako negativne tako mnogo godina da su izgledale trajne i nepromjenljive. Srecom, nisu. Vasa vjerovanja, takodjer, moraju ici u smjeru da postanu istinitija i racionalna. Mnogo puta mi mozemo preispitati nasa negativna vjerovanja kroz kratke izjave koje su nacelnog stava po prirodi. Na primjer:
KOGA JE BRIGA?
PA ŠTO?
ZASTO MOZGAM O TOME?
UMORAN SAM OD PRAVLJENJA SLONA OD MISA!
IMAM PAMETNIJE STVARI ZA RADITI OD BRIGE O TOME!
TO NIJE NISTA STRASNO!
Ovi stavovi su vec veoma blizu emocija. Dakle, namjerno i svijesno koliko god mozemo, mi se zelimo odrediti o ovim stavovima. Ja sam izabrao da budem zdrav. Ja sam izabrao da vjerujem mojim racionalnim mislima. Izabrao sam da vjerujem u istinu, umjesto tim starim, lazljivim ANT mislima.
Evo neki primjeri korištenja izjave o stavu:
Ako ja mislim da se nekom ne svidjam, koga je briga? To je njihov problem. Ja sam fina osoba i njihov propust me nervira. Tako da su oni na gubitku. Ako oni tako lose procjenjuju karakter, ja ne zelim znati za njihov propust.
Pa, ja nisam savrseno uradio posao. Pa što? Uradio sam bolje od vecine ljudi. Ja samo mogu napraviti najbolje što mogu. Ne mogu biti savrsen i to je sve sto mogu uraditi.
Ja nisam uradio nista sto ce me osramotiti. Zasto mozgam o tome? Ova situacija se desila u proslosti. Nitko osim mene je se ne sjeca. Pa zasto onda mozgam o tome? Bilo pa proslo a to mi unistava zivot.
Zasto me je briga sto drugi ljudi misle o meni, uopce? Ja imam bolje stvari za raditi nego da se brinem o tome. Ako me oni ne vole, to je njihova losa sreca.
Pa, ja imam problema u mom zivotu. Umoran sam od pravljenja slona od misa. To nije nista strasno. Svi imaju problema i rjesavaju ih. Ja sam ih uvijek rijesavao i nemam se zbog cega uzbuđivati. To jednostavno nije nista strasno.
Vi ste vec koristili sve ove stavove u drugim oblastima svog zivota. Sada ih unosite u oblast socijalne fobije. Ako imate iscekivajucu anksioznost oko buducih dogadjaja, pa sto onda? Bolje je da nadjete neko ometanje da se pozabavite sa tim nego da udjete u negativni ciklus razmisljanja. Nakon svega, zasto trebam mozgati nad ovim stvarima, uopce? Imam bolje stvari za raditi umjesto što mozgam o ovome. I ako se nekom ne svidja ono sto sam ja uradio, koga je briga? Oni mogu ici s milim bogom. Sve sto mogu uraditi je najbolje sto mogu. Ja ne mogu uraditi nista vise od toga. Briga mi sigurno ne moze donjeti nista dobro. Umaran sam od pravljenja slona od misa. To nije nista strasno.
Probajte vježbati da pravite sami te jednostavne izjave. Neka vam to postane navika, zapamtite ih, koristite pravilan ton glasa i neka se pocnu javljati u vasem umu. Primjetite ton glasa kojim ih govorite. Ton glasa takodjer salje poruku vasem mozgu. Kad kazete: "Koga je briga!" ili "To nije velika stvar." sa osjecanjem, vas mozak ne samo da dobiva racionalnu poruku nego interpretira i osjecanje takodjer. Mi dosezemo mozak na dva nacina koja su neophodna za nas napredak. Vrlo skoro, jednog dana, u stvarnom zivotu te izjave o stavu koje vjezbate kod kuce ce nastajati automatski u vasem umu. Onda trebate uzeti te misli, zadrzite se nad njima, ponavljajte ih, i pojacate osjecanja. Svaki put kad to uradite, postat ce snazniji i mocniji vasi novi stavovi i osjecanja.
STAVOVI su snazno ukorjenjena vjerovanja, i mi znamo da su VJEROVANJA izuzetno mocna. Vjerovanja su prozeta sa onim što osjecamo. To jest, vjerovanja mogu biti tako snazna ili tako mocna, tako nabijena emocijama, da ona postanu istina.
Ljudi su bukvalno radili sve moguce kao rezultat svojih vjerovanja. Vjekovima ranije, križari su vjerovali da su oni odredjeni da kontroliraju svetu zemlju u ime boga i djelovali su po tim vjerovanjima u dugim križarskim osvajackim ratovima.
Po nekim vjerovanjima na ostrvima ljudi vjeruju tako jako u svoja vjerovanja da postuju spiritualnog vodju koji kad baci kletvu na nekog na smrt, zrtva se toliko uplasi da bukvalno umre. Oni se mogu bukvalno uplašiti na smrt zbog njihovog snaznog vjerovanja. Tako djeluje vudu. Vudu primjer daje lijepu analogiju za socijalnu anksioznost. Mi smo zivjeli sa anksioznoscu i strahovima tako dugo da vjerujemo da su cvrsti kao kamen i nepromjenljivi. Oni su gospel istina. Mi vjerujemo u nase strahove tako snazno, i nasi strahovi su tako emocionalni, da su strahovi postali istina za nas. Nasi strahovi su postali nas svijet. Nasi zivoti su definirani nasim strahovima.
Tek kad shvatimo da su ti strahovi bez osnove i kad namjerno izaberemo da vise ne vjerujemo u njih, pocet cemo raditi napredak. Tesko je prevladati strahove, pa ih prvo moramo smanjiti, tako sto cemo pitati sebe zasto vjerujemo u njih. Zasto se plasimo caskati sa strancima? Da li je to tako velika stvar? To moze biti problem za nas, ali da li je to pitanje zivota i smrti? Da li je to tako grozna stvar? I da li sam napuhao posljedice izvan svake mjere u svom umu? Trebam smanjiti svoj strah na razumnu mjeru kad god mogu. Moje racionalne izjave i moja tehnika usporavanja govora ce mi pomoci i ova vrsta racionalnog upita će olaksati da se vidi zasto je anksioznost iracionalna. Na kraju krajeva, caskanje sa strancima nije kraj svijeta. To me nece ubiti i necu zavrsiti u bolnici. To nije jezivo kao sto sam mislio da je. Moj sistem vjerovanja je samo zeznut. Poceo sam vjerovati u previse zastrasujucih stvari i te strasne stvari su rasle i rasle. Moja perspektiva svijeta je sada bez osnova, ja vidim sve kroz "naocale obojene anksioznoscu". Ali sada razumijem i znam bolje. Ja promisljeno odbijam nastavljati se predavati mojim strahovima.
Ako snazno vjerujete da je Mjesec napravljen od zelenog sira i potrosite cijeli zivot u potrazi da se dokopate tog sira, bit cete veoma razocarani kad dosegnete Mjesec. Shvatit cete da ste protratili svoj zivot. Vasa vjerovanja su bila veoma snazna ali su bila netocna. Bila su neispravna. Vas sistem vjerovanja nije bio racionalan. Vjerovali ste u netocne podatke. Zato je uvijek vazno racionalno provjeriti nasa vjerovanja. Oni od nas sa anksioznoscu obicno imaju mnoga vjerovanja koja nisu istinita. Mi obicno kazemo da su iracionalna. Hajde da budemo iskreni o tim nasim iracionalnim vjerovanjima:
Ne samo da ona nisu istinita, ona su lazovi!
Ona su nista drugo do lazljivih ANT misli.
Ako nastavimo vjerovati tim iracionalnim lazima, bit cemo zaglavljeni u nasoj anksioznosti zauvijek.
Zato moramo ici naprijed. Moramo poceti vjerovati u istinu. Prvo, vasa negativna vjerovanja mogu biti tako snazna da jednostavno ne mozete vidjeti svijetlo na kraju tunela. Ako je tako, ovo je savrseno normalno. Uostalom, koliko godina ste tako razmisljali? U pocetku mi je bilo vrlo tesko vjerovati u bilo što racionalno o sebi ili o svijetu. Moje misli su bile tako negativne tako mnogo godina da su izgledale trajne i nepromjenljive. Srecom, nisu. Vasa vjerovanja, takodjer, moraju ici u smjeru da postanu istinitija i racionalna. Mnogo puta mi mozemo preispitati nasa negativna vjerovanja kroz kratke izjave koje su nacelnog stava po prirodi. Na primjer:
KOGA JE BRIGA?
PA ŠTO?
ZASTO MOZGAM O TOME?
UMORAN SAM OD PRAVLJENJA SLONA OD MISA!
IMAM PAMETNIJE STVARI ZA RADITI OD BRIGE O TOME!
TO NIJE NISTA STRASNO!
Ovi stavovi su vec veoma blizu emocija. Dakle, namjerno i svijesno koliko god mozemo, mi se zelimo odrediti o ovim stavovima. Ja sam izabrao da budem zdrav. Ja sam izabrao da vjerujem mojim racionalnim mislima. Izabrao sam da vjerujem u istinu, umjesto tim starim, lazljivim ANT mislima.
Evo neki primjeri korištenja izjave o stavu:
Ako ja mislim da se nekom ne svidjam, koga je briga? To je njihov problem. Ja sam fina osoba i njihov propust me nervira. Tako da su oni na gubitku. Ako oni tako lose procjenjuju karakter, ja ne zelim znati za njihov propust.
Pa, ja nisam savrseno uradio posao. Pa što? Uradio sam bolje od vecine ljudi. Ja samo mogu napraviti najbolje što mogu. Ne mogu biti savrsen i to je sve sto mogu uraditi.
Ja nisam uradio nista sto ce me osramotiti. Zasto mozgam o tome? Ova situacija se desila u proslosti. Nitko osim mene je se ne sjeca. Pa zasto onda mozgam o tome? Bilo pa proslo a to mi unistava zivot.
Zasto me je briga sto drugi ljudi misle o meni, uopce? Ja imam bolje stvari za raditi nego da se brinem o tome. Ako me oni ne vole, to je njihova losa sreca.
Pa, ja imam problema u mom zivotu. Umoran sam od pravljenja slona od misa. To nije nista strasno. Svi imaju problema i rjesavaju ih. Ja sam ih uvijek rijesavao i nemam se zbog cega uzbuđivati. To jednostavno nije nista strasno.
Vi ste vec koristili sve ove stavove u drugim oblastima svog zivota. Sada ih unosite u oblast socijalne fobije. Ako imate iscekivajucu anksioznost oko buducih dogadjaja, pa sto onda? Bolje je da nadjete neko ometanje da se pozabavite sa tim nego da udjete u negativni ciklus razmisljanja. Nakon svega, zasto trebam mozgati nad ovim stvarima, uopce? Imam bolje stvari za raditi umjesto što mozgam o ovome. I ako se nekom ne svidja ono sto sam ja uradio, koga je briga? Oni mogu ici s milim bogom. Sve sto mogu uraditi je najbolje sto mogu. Ja ne mogu uraditi nista vise od toga. Briga mi sigurno ne moze donjeti nista dobro. Umaran sam od pravljenja slona od misa. To nije nista strasno.
Probajte vježbati da pravite sami te jednostavne izjave. Neka vam to postane navika, zapamtite ih, koristite pravilan ton glasa i neka se pocnu javljati u vasem umu. Primjetite ton glasa kojim ih govorite. Ton glasa takodjer salje poruku vasem mozgu. Kad kazete: "Koga je briga!" ili "To nije velika stvar." sa osjecanjem, vas mozak ne samo da dobiva racionalnu poruku nego interpretira i osjecanje takodjer. Mi dosezemo mozak na dva nacina koja su neophodna za nas napredak. Vrlo skoro, jednog dana, u stvarnom zivotu te izjave o stavu koje vjezbate kod kuce ce nastajati automatski u vasem umu. Onda trebate uzeti te misli, zadrzite se nad njima, ponavljajte ih, i pojacate osjecanja. Svaki put kad to uradite, postat ce snazniji i mocniji vasi novi stavovi i osjecanja.
Nema komentara:
Objavi komentar