Seansa br 8 - drugi dio
Ova
seansa se fokusira na drugi i treci dio preokretanja ANT-ova. No pretpostavka
je ista.
Preokretanje ANT-ova (drugi dio)
(ili nastavite preokretati te misli)
Mnogi od zadataka na kojima smo radili u stvarnom zivotu su stvari za koje smo otkrili da su u proslosti izazivali anksioznost. Ali sada aktivno radimo na tim stvarima i vazno je da PREOKRENEMO nasa vjerovanja i misli DOK ih radimo.
Zasto? Jer mozete izloziti sebe situacijama koje izazivaju anksioznost nanovo i nanovo - i to jos uvijek nece smanjiti anksioznost. U stvari, ja sam bio izlozen svaki dan vrlo velikim socijalnim strahovima koji su me emocionalno obogaljili - a suocavanje sa mojim strahovima je samo pogorsalo stvari.
Zasto? Jer se nisam suocio sa svojim strahovima na odgovarajuci nacin. Nikad nisam znao kako da to ucinim. Ja sam samo pripremao sebe za poraz i neuspjeh.
Mnogo godina sam mislio da ako se suocim sa situacijom koja izaziva snaznu anksioznost i izborim se sa njom, da cu onda pobijediti moju socijalnu fobiju. Ponekad sam i probao to uciniti.
Znate što se desilo.
Ta situacija koja izaziva snaznu anksioznost je bila previse snazna za mene. Bila je previse intenzivna. Bilo je previse anksioznosti za mene da izadjem na kraj sa njom, tako da sam izgarao i slomio se.
Moja osjecanja o sebi samom su me povukla, pao sam u depresiju, i bio sam sigurniji vise nego ikad da nikad necu prevladati ovu strasnu traumaticnu socijalnu anksioznost.
Suocavajuci se sa strahovima na ovaj nacin, ja sam postupao sa situacijom neispravno, mada to tada nisam znao. Trebao sam se suociti sa jednom malom situacijom, nauciti da budem uspjesan u njoj, i onda nastaviti sa sljedecom malom situacijom. Nakon izvjesnog vremena, sve male situacije u kojima sam postao uspjesan, preokrenem u vece situacije, i moja anksioznost pocinje išcezavati i da gubi kontrolu nada mnom.
Mnogi od nas su svakodnevno izlozeni situacijama koje izazivaju anksioznost. To moze biti na poslu, u socijalnim situacijama, u skoli ili u nekim drugim neophodnim duznostima (stvari koje obicno ne mozemo izbjeci) - ali jednostavno izlaganje sebe aktivnosti koja nas plasi nije dovoljno.
Izlaganje, samo po sebi, ucinjeno na pogresan nacin, znaci da anksioznost NIKAD nece nestati - cak i ako izvodimo tu aktivnost koja nas plasi svaki dan svog zivota u toku dvadeset godina! To objasnjava zasto "suocavanje sa strahovima" ili "preplavljivanje" sebe sa strahom koji izaziva anksioznost ne funkcionira kod ljudi koji imaju socijalnu anksioznost.
Nama treba vjezba i sistematsko izlaganje. I mi treba postepeno doci do suocavanja sa strahovima. Ali najveca greska koju mi, i mnogo puta terapeuti, radimo, je da prisiljavamo osobu da se suoci sa strahovima prije nego što je spremna.
Sve sto mi radimo u ovoj seriji je vodjenje prema prevladavanju socijalne anksioznosti.
Dakle, zasto ja jos ne sugeriram da odete ispred stotinu ljudi i odrzite govor? Odgovor: jer vecina od vas jos nije spremna da to uradi. Ali vi ste mozda spremni da razgovarate sa tom jednom osobom sa kojom nikad ranije niste razgovarali.
Tajna ove analogije "suocite se sa svojim strahovima" je da se vi mozete suociti sa jednim strahom odjednom i to mora biti mali strah sa kojim cete poceti. Mi moramo uvijek pomicati nagore piramidu hijerarhije polako i promisljeno, i dobro planirano.
Na primjer, ako ja osjecam da se ne mogu predstaviti maloj grupi ljudi, mozda mogu biti spreman da se predstavim jednoj osobi, u zavisnosti od situacije i okolnosti.
Preduzimajuci svaki korak polako, sa svakim poboljsanjem, i ponavljajuci, ja radim protiv svoje anksioznosti na pozitivan, postojan nacin.
Ja uviek govorim mojim ljudima na prvom sastanku: "Pocnite i izbjegavajte stvari zasad." Zasto? Zato sto oni nisu spremni za velike anksiozne korake. Njima su prvo potrebne kognitivne strategije u glavi, prije nego sto krenu u stvarni svijet. A kad krenu u stvarni svijet, to treba biti sporo i unutar granica zdravog razuma. Uspjeh se gradi na uspjehu. Nikad se ne gradi na neuspjehu.
U slucaju da se pitate, ljudi se suocavaju sa svojim strahovima polako, i po redosljedu, dok se ne osjete uspjesno i sa vise samopouzdanja. Kako se osjecaju sve vise uspjesni i sa sve vise samopouzdanja, oni zele pomicati svoj redosljed i hijerarhiju, da probaju sljedecu anksioznu situaciju.
Da bi preokrenuli ANT-ove moramo ostati racionalni i moramo ici polako, ali sistematski, naprijed.
Preokretanje ANT-ova (drugi dio)
(ili nastavite preokretati te misli)
Mnogi od zadataka na kojima smo radili u stvarnom zivotu su stvari za koje smo otkrili da su u proslosti izazivali anksioznost. Ali sada aktivno radimo na tim stvarima i vazno je da PREOKRENEMO nasa vjerovanja i misli DOK ih radimo.
Zasto? Jer mozete izloziti sebe situacijama koje izazivaju anksioznost nanovo i nanovo - i to jos uvijek nece smanjiti anksioznost. U stvari, ja sam bio izlozen svaki dan vrlo velikim socijalnim strahovima koji su me emocionalno obogaljili - a suocavanje sa mojim strahovima je samo pogorsalo stvari.
Zasto? Jer se nisam suocio sa svojim strahovima na odgovarajuci nacin. Nikad nisam znao kako da to ucinim. Ja sam samo pripremao sebe za poraz i neuspjeh.
Mnogo godina sam mislio da ako se suocim sa situacijom koja izaziva snaznu anksioznost i izborim se sa njom, da cu onda pobijediti moju socijalnu fobiju. Ponekad sam i probao to uciniti.
Znate što se desilo.
Ta situacija koja izaziva snaznu anksioznost je bila previse snazna za mene. Bila je previse intenzivna. Bilo je previse anksioznosti za mene da izadjem na kraj sa njom, tako da sam izgarao i slomio se.
Moja osjecanja o sebi samom su me povukla, pao sam u depresiju, i bio sam sigurniji vise nego ikad da nikad necu prevladati ovu strasnu traumaticnu socijalnu anksioznost.
Suocavajuci se sa strahovima na ovaj nacin, ja sam postupao sa situacijom neispravno, mada to tada nisam znao. Trebao sam se suociti sa jednom malom situacijom, nauciti da budem uspjesan u njoj, i onda nastaviti sa sljedecom malom situacijom. Nakon izvjesnog vremena, sve male situacije u kojima sam postao uspjesan, preokrenem u vece situacije, i moja anksioznost pocinje išcezavati i da gubi kontrolu nada mnom.
Mnogi od nas su svakodnevno izlozeni situacijama koje izazivaju anksioznost. To moze biti na poslu, u socijalnim situacijama, u skoli ili u nekim drugim neophodnim duznostima (stvari koje obicno ne mozemo izbjeci) - ali jednostavno izlaganje sebe aktivnosti koja nas plasi nije dovoljno.
Izlaganje, samo po sebi, ucinjeno na pogresan nacin, znaci da anksioznost NIKAD nece nestati - cak i ako izvodimo tu aktivnost koja nas plasi svaki dan svog zivota u toku dvadeset godina! To objasnjava zasto "suocavanje sa strahovima" ili "preplavljivanje" sebe sa strahom koji izaziva anksioznost ne funkcionira kod ljudi koji imaju socijalnu anksioznost.
Nama treba vjezba i sistematsko izlaganje. I mi treba postepeno doci do suocavanja sa strahovima. Ali najveca greska koju mi, i mnogo puta terapeuti, radimo, je da prisiljavamo osobu da se suoci sa strahovima prije nego što je spremna.
Sve sto mi radimo u ovoj seriji je vodjenje prema prevladavanju socijalne anksioznosti.
Dakle, zasto ja jos ne sugeriram da odete ispred stotinu ljudi i odrzite govor? Odgovor: jer vecina od vas jos nije spremna da to uradi. Ali vi ste mozda spremni da razgovarate sa tom jednom osobom sa kojom nikad ranije niste razgovarali.
Tajna ove analogije "suocite se sa svojim strahovima" je da se vi mozete suociti sa jednim strahom odjednom i to mora biti mali strah sa kojim cete poceti. Mi moramo uvijek pomicati nagore piramidu hijerarhije polako i promisljeno, i dobro planirano.
Na primjer, ako ja osjecam da se ne mogu predstaviti maloj grupi ljudi, mozda mogu biti spreman da se predstavim jednoj osobi, u zavisnosti od situacije i okolnosti.
Preduzimajuci svaki korak polako, sa svakim poboljsanjem, i ponavljajuci, ja radim protiv svoje anksioznosti na pozitivan, postojan nacin.
Ja uviek govorim mojim ljudima na prvom sastanku: "Pocnite i izbjegavajte stvari zasad." Zasto? Zato sto oni nisu spremni za velike anksiozne korake. Njima su prvo potrebne kognitivne strategije u glavi, prije nego sto krenu u stvarni svijet. A kad krenu u stvarni svijet, to treba biti sporo i unutar granica zdravog razuma. Uspjeh se gradi na uspjehu. Nikad se ne gradi na neuspjehu.
U slucaju da se pitate, ljudi se suocavaju sa svojim strahovima polako, i po redosljedu, dok se ne osjete uspjesno i sa vise samopouzdanja. Kako se osjecaju sve vise uspjesni i sa sve vise samopouzdanja, oni zele pomicati svoj redosljed i hijerarhiju, da probaju sljedecu anksioznu situaciju.
Da bi preokrenuli ANT-ove moramo ostati racionalni i moramo ici polako, ali sistematski, naprijed.
Nema komentara:
Objavi komentar