Seansa br 7 - peti dio
Sljedeci
primjer bi trebao da imati mnogo smisla za vas. Da sam ga bar ja razumio u vrijeme
kad sam prolazio kroz najgore godine moje socijalne anksioznosti. Objasnjava
mnoge stvari koje nas drze "dolje" i cine da se osjecamo kao da nam
nikad nece biti bolje.
Ja trebam promijeniti moje razmisljanje o tome što radim. Ili drugacije, ja trebam ici na taj skup, recimo na zabavu na poslu. Tisucu puta sam bio i jos uvijek se plasim svaki put kad odem. Da bih zaustavio anksioznost moram sebi reci istinu i prestati vjerovati u ANT lazi.
Na primjer, trebam sebi reci: Ovo mozda nece biti zabavan dogadjaj za mene, ja ne uzivam ici na kompanijine zabave. Ali cinim bolje od toga nego sto sam obicno navikao razmisljati.
Ovo je lijepa nova racionalna izjava koja je istinita. Vi ste okrenuli list u vezi tih automatskih negativnih misli. Vazno je okrenuti list u vezi ANT-ova polako, postepeno i njezno. Ne uskacete u najteze anksiozne situacije kad pocinjete. Ali vam trebaju blage situacije koje izazivaju anksioznost. Pocnite govoriti sebi istinu. Preokrenite te ANT misli.
Kazite sebi: Ovo mozda nije moja omiljena aktivnost i u proslosti mi je izazivala anksioznost ali cu vjerojatno uciniti bolje od toga sto sam cinio u proslosti. Dakle, preokrenite te ANT misli i onda kako cinite aktivnosti postoji sansa da se pojavljuje sve manje anksioznosti. Nakon svega, mi samo govorimo istinu. Ta stara ANT vjerovanja su nista drugo nego lazi. Ja ucim prihvatiti i vjerujem u moju sadasnjost i buducnost i to je jednostavno istina.
Kad sam ja bio na koledzu morao sam ici na kurs da bih diplomirao. Mislio sam da ce mi biti lakse ako zavrsim taj kurs na ljeto. Ali nisam bio pripremljen za jednu veliku stvar. Za instruktora. U ovom razredu, instruktor je bila niska, mrsava zena u srednjim godinama. Nije bila tip licnosti koji obicno izaziva anksioznost kod mene. Ali je vodila njen razred na nacin koji je jako izazivao anksioznost. Trazila je od nas da predajemo i prozivala nas je. Svakog od nas u svakom razredu, 3 - 4 puta svakog dana.
Bila je glasna, pozitivna, zabavna, improvizovala je i drzala je sve pod kontrolom. Ja sam se odmah osjetio vrlo anksiozno. A kad je pocela nasumicno prozivati imena sa liste razreda, moja anksioznost je odletjela u nebo. Ja sam ocajnicki zelio napustiti razred ali sam znao da to ne mogu. To bi me uvalilo u veliku nevolju sa mojim roditeljima. Tako da sam isao na satove svaki dan i patio od anksioznosti. Jedino sam se osjecao slobodno na odmorima kad sam osjecao veliko olaksanje.
Posto je to bilo ljetno predavanje, bilo je svakog dana od ponedjeljka do petka pa sam do 12 sati brinuo, bio sam opsjednut, i strahovao zbog sata. Znao sam da ce me prozvati. Moje lice bi pocrvenilo, nisam znao sto da kazem, moj um bi bio prazan. Onda bi me spasila tako sto bi rekla nesto i ja bi se osjecao budalasto, glupo i posramljeno. Pet tjedana tih satova je bilo pet tjedana emocionalnog mucenja i nocne more za mene. No, ja sam isao svaki dan. Ja sam se suocio sa mojim strahovima. I sto se desilo? Moji strahovi su samo ojacali. Moja socijalna anksioznost je bjesnila. Moje misli su bile jos negativnije.
Stalno nam govore da ce nam suocavanje sa strahovima pomoci. Ali ocigledno da nije tako. Pa, sto pomaze? Ja nisam znao. Mislio sam da sam bezvrjedni gubitnik jer nisam cak ni to shvatio. Da sam bar tada znao ono sto znam sad. Trebao sam preokrenuti ANT-ove. Trebao sam biti neutralan u mojim razmisljanjima. Biti pozitivan mi je bilo komicno i nije bilo racionalno. Evo sta sam trebao sebi reci:
OK, Tomice, ovi satovi ti izazivaju veliku anksioznost. Uspori, duboko udahni i razmisljaj racionalno. Neces umrjeti u ovom razredu. Nije tako lose kako izgleda. Samo zato sto te instruktorica proziva, ne znaci da ce svijet propasti. Ovi satovi ce svakako zavrsiti za nekoliko tjedana. Bit će ti dobro i onda mozes otici. Mozda nije tako lose kao sto tvoj um misli da je. Mozda, samo mozda, ako usporis i namjerno se opustis, bit ce ti malo lakse sutra.
Onda sam trebao zamisljati ove racionalne misli u mojoj glavi svaki dan. Ponavljanje misli bi promjenilo stvari. Mozda ne za pet tjedana koliko su trajali satovi ali bi napravilo razliku nadalje. Ali ja nisam znao kako da preokrenem ANT-ove. Tako da su ovi satovi izazvali veliku anksioznost. Jos uvijek se jasno sjecam i jedina rijec koja bi mogla opisati moje stanje je bila: horor. Tada je to bilo traumaticno iskustvo za mene.
Ako vi imate ovakvih situacija, preokrenite ANT-ove i razmisljajte racionalno. Nemojte jos probati razmisljati pozitivno. To je preveliki skok i vas mozak jos nece moci to odraditi ili se nositi sa tim. Zasad samo budite racionalni. Budite neutralni. I ponavljajte i pojacavajte te neutralne izjave vasem umu svaki dan. Nakon odredjenog vremena, one ce potonuti i pocet ce raditi promjene tako da mozete nastaviti mjenjati ANT-ove.
Ja trebam promijeniti moje razmisljanje o tome što radim. Ili drugacije, ja trebam ici na taj skup, recimo na zabavu na poslu. Tisucu puta sam bio i jos uvijek se plasim svaki put kad odem. Da bih zaustavio anksioznost moram sebi reci istinu i prestati vjerovati u ANT lazi.
Na primjer, trebam sebi reci: Ovo mozda nece biti zabavan dogadjaj za mene, ja ne uzivam ici na kompanijine zabave. Ali cinim bolje od toga nego sto sam obicno navikao razmisljati.
Ovo je lijepa nova racionalna izjava koja je istinita. Vi ste okrenuli list u vezi tih automatskih negativnih misli. Vazno je okrenuti list u vezi ANT-ova polako, postepeno i njezno. Ne uskacete u najteze anksiozne situacije kad pocinjete. Ali vam trebaju blage situacije koje izazivaju anksioznost. Pocnite govoriti sebi istinu. Preokrenite te ANT misli.
Kazite sebi: Ovo mozda nije moja omiljena aktivnost i u proslosti mi je izazivala anksioznost ali cu vjerojatno uciniti bolje od toga sto sam cinio u proslosti. Dakle, preokrenite te ANT misli i onda kako cinite aktivnosti postoji sansa da se pojavljuje sve manje anksioznosti. Nakon svega, mi samo govorimo istinu. Ta stara ANT vjerovanja su nista drugo nego lazi. Ja ucim prihvatiti i vjerujem u moju sadasnjost i buducnost i to je jednostavno istina.
Kad sam ja bio na koledzu morao sam ici na kurs da bih diplomirao. Mislio sam da ce mi biti lakse ako zavrsim taj kurs na ljeto. Ali nisam bio pripremljen za jednu veliku stvar. Za instruktora. U ovom razredu, instruktor je bila niska, mrsava zena u srednjim godinama. Nije bila tip licnosti koji obicno izaziva anksioznost kod mene. Ali je vodila njen razred na nacin koji je jako izazivao anksioznost. Trazila je od nas da predajemo i prozivala nas je. Svakog od nas u svakom razredu, 3 - 4 puta svakog dana.
Bila je glasna, pozitivna, zabavna, improvizovala je i drzala je sve pod kontrolom. Ja sam se odmah osjetio vrlo anksiozno. A kad je pocela nasumicno prozivati imena sa liste razreda, moja anksioznost je odletjela u nebo. Ja sam ocajnicki zelio napustiti razred ali sam znao da to ne mogu. To bi me uvalilo u veliku nevolju sa mojim roditeljima. Tako da sam isao na satove svaki dan i patio od anksioznosti. Jedino sam se osjecao slobodno na odmorima kad sam osjecao veliko olaksanje.
Posto je to bilo ljetno predavanje, bilo je svakog dana od ponedjeljka do petka pa sam do 12 sati brinuo, bio sam opsjednut, i strahovao zbog sata. Znao sam da ce me prozvati. Moje lice bi pocrvenilo, nisam znao sto da kazem, moj um bi bio prazan. Onda bi me spasila tako sto bi rekla nesto i ja bi se osjecao budalasto, glupo i posramljeno. Pet tjedana tih satova je bilo pet tjedana emocionalnog mucenja i nocne more za mene. No, ja sam isao svaki dan. Ja sam se suocio sa mojim strahovima. I sto se desilo? Moji strahovi su samo ojacali. Moja socijalna anksioznost je bjesnila. Moje misli su bile jos negativnije.
Stalno nam govore da ce nam suocavanje sa strahovima pomoci. Ali ocigledno da nije tako. Pa, sto pomaze? Ja nisam znao. Mislio sam da sam bezvrjedni gubitnik jer nisam cak ni to shvatio. Da sam bar tada znao ono sto znam sad. Trebao sam preokrenuti ANT-ove. Trebao sam biti neutralan u mojim razmisljanjima. Biti pozitivan mi je bilo komicno i nije bilo racionalno. Evo sta sam trebao sebi reci:
OK, Tomice, ovi satovi ti izazivaju veliku anksioznost. Uspori, duboko udahni i razmisljaj racionalno. Neces umrjeti u ovom razredu. Nije tako lose kako izgleda. Samo zato sto te instruktorica proziva, ne znaci da ce svijet propasti. Ovi satovi ce svakako zavrsiti za nekoliko tjedana. Bit će ti dobro i onda mozes otici. Mozda nije tako lose kao sto tvoj um misli da je. Mozda, samo mozda, ako usporis i namjerno se opustis, bit ce ti malo lakse sutra.
Onda sam trebao zamisljati ove racionalne misli u mojoj glavi svaki dan. Ponavljanje misli bi promjenilo stvari. Mozda ne za pet tjedana koliko su trajali satovi ali bi napravilo razliku nadalje. Ali ja nisam znao kako da preokrenem ANT-ove. Tako da su ovi satovi izazvali veliku anksioznost. Jos uvijek se jasno sjecam i jedina rijec koja bi mogla opisati moje stanje je bila: horor. Tada je to bilo traumaticno iskustvo za mene.
Ako vi imate ovakvih situacija, preokrenite ANT-ove i razmisljajte racionalno. Nemojte jos probati razmisljati pozitivno. To je preveliki skok i vas mozak jos nece moci to odraditi ili se nositi sa tim. Zasad samo budite racionalni. Budite neutralni. I ponavljajte i pojacavajte te neutralne izjave vasem umu svaki dan. Nakon odredjenog vremena, one ce potonuti i pocet ce raditi promjene tako da mozete nastaviti mjenjati ANT-ove.
Nema komentara:
Objavi komentar