Seansa br 7 - treći dio
Ovog tjedna zelimo da ponovo procitate Strategije
smanjenja stresa. Zapamtite da to trebate uraditi na glas tako da mozete cuti
sebe dok govorite ove izjave. U proslosti mi smo uvjerili sebe o mnogim
negativnim, netocnim stvarima. Nijedno od nasih vjerovanja nije tako negativno
kako mi mislimo. Mi smo uvecali nase strahove i napuhali ih preko svih
proporcija. Hajde da koristimo Strategije smanjenja stresa da vratimo sve nazad
u odgovarajucu perspektivu. Smirite se, usporite, to nije nista strasno.
Poslusajte istinu, prestanite vjerovati u ANT lazi.
Pogledajmo sad ono što razni autori zovu automatski ciklus socijalne anksioznosti. To ide bas uz prirucnik Strategije smanjenja stresa koji smo maloprije procitali. Ciklus socijalne fobije je automatski ciklus jer smo u proslosti radili automatske stvari koje su nas zaglavile mnogo godina u bolesnom labirintu. Hajdemo pogledati ovaj ciklus da se osiguramo da se trajno udaljavamo od socijalne fobije. Ovo je sljedeci prirucnik:
Automatski ciklus socijalne fobije
Mi sa socijalnom anksioznoscu smo PREVISE SVJESNI nase nervoze i strahova. Kao rezultat ove negativne, snazne, unutrasnje anksioznosti, mi se bojimo da i svi ostali mogu primjetiti i da su svjesni nasih strahova.
Naravno, kad vjerujemo da "svi gledaju u nas" ili da "svatko primjecuje da smo cudni", mi samo jos dodajemo pritisak u toj situaciji.
Ako ja mislim da drugi vide kako sam nervozan, onda ja pokusavam ne biti nervozan. To je jos VISE pritiska koji stavljam na sebe. Sto vise POKUSAVAMO da NE budemo nervozni, to vise postajemo nervozni. Primjetite da je to jos jedan paradoks.
Koristeci negativne emocije, kao sto je pritisak na samog sebe ili pokusavajuci da NE budemo nervozni, mi DODAJEMO pritisak u situaciji... i sto se onda desava? Mi postajemo nervozni, znojimo se, crvenimo, osjecamo se anksiozno, drhtimo.
Zasto radimo te stvari? Zato sto pritiskamo sebe da NE radimo te stvari... Ovo je protivno intuiciji i jos jedan paradoks. Ali je istina.
Ovo nas treba podsjetiti na paradoks borbe,jer je to ono sto se desava. Uskoro, ako nastavimo brinuti i vrsiti pritisak na same sebe, bit ćemo zarobljeni u tom negativnom "automatskom" ciklusu straha.
Mada je u ovo tesko povjerovati u pocetku, nasi strahovi i anksioznost nisu tako ocigledni drugim ljudima kao nama samima. U stvari, mi napuhujemo nasu anksioznost izvan svake proporcije u našem umu. To samo dodaje jos pritiska.
Vecina ljudi sa socijalnom fobijom tesko povjeruje u ovo zato sto su osjecaji straha i anksioznosti tako snazni. ("Ako se ja osjecam ovako uplaseno" oni razmisljaju, "onda to svtako moze primjetiti.")
Posebno, kada netko iskusi fizioloske efekte koji prate njihove strahove, onda je strah da ce drugi ljudi to primjetiti... vrlo snazan.
Na primjer, ljudi sa socijalnom anksioznoscu koji
* se crvene
* jako se znoje
* zamuckuju
* iskuse tikove na licu i vratu ili druge pokrete
* imaju vlazne ili ljepljive dlanove
* svjesni su svojih djelova tijela za koje misle da su ruzni ili neobicni
* ili misle da drugi mogu "cuti" njihovo jako lupanje srca
...smatraju da ovo moze svatko primjetiti. Mnogo puta ove fizicke manifestacije ne moze primjetiti nitko drugi.
Anksioznost je ta koja postoji unutar nas i cini da osjecamo kao da svako primjecuje nas strah i zbunjenost. Ali to nije istina. U nekim slucajevima, nase fizioloske reakcije primjete drugi ljudi. Neke reakcije je nemoguce sakriti.
Ali, ti simptomi nikad nisu tako strasni kao sto mi mislimo, a drugi ljudi ih nikad ne primjecuju tako puno kao sto mi to mislimo.
Tako da, cak i ako se nasa nervoza pokaze, mi preuvelicamo njenu vaznost drugim ljudima, jer to izgleda tako veliko i emocionalno mocno za nas. Postoji znacajna kolicina literature koja podupire ovo.
Na primjer, kad je trazeno da se procjene neformalni govornici medju ljudima sa socijalnom anksioznoscu i ljudima bez socijalne anksioznosti, promatraci nisu mogli konstatirati da su socijalno anksiozni ljudi nervozniji ili da su vise uplaseni od drugih grupa.
Oni koji su procjenjivali su bili trenirani promatraci. Ali ipak oni nisu mogli reci da postoji bilo kakva razlika izmedju dvije grupe. Ovo vam se sada mozda cini kao nesto nemoguce za povjerovati, ali je bilo ponovljeno u mnogim studijama.
DAKLE ŠTO MI USTVARI RADIMO SEBI? Mi mucimo sebe kroz nasu sopstvenu unutrasnju anksioznost - a mnogo puta to uopce nitko ni ne primjecuje.
Ovo moze, djelomicno, objasniti zasto je tako tesko za nas objasniti nas problem drugim ljudima i zasto drugi ljudi, ukljucujuci terapeute, tako tesko razumiju socijalnu fobiju. Mi izgledamo normalno, pricamo normalno, i nitko obicno ne primjecuje nas strah i anksioznost.
U slucajevima kad primjecuju, to je obicno nesto malo i beznacajno. Bilo kako mi to osjecamo snazno, mi znamo da postoji i da je vrlo mocno i emocionalno za nas. Ali to ne primjecuju drugi ljudi.
Dakle, kako da izadjemo iz ove zamke? Kognitivne strategije koje ucite ce imati efekta. Posebno kad ih stavimo sve zajedno kao sto to radimo u ovim seansama. Jedna strategija nije dovoljna. A nisu ni dvije. Mi trebamo vježbati sve metode i tehnike. A dobra stvar je, ako citate ove prirucnike svaki dan, ovaj proces se vec desava. Zapamtite, osjecanja i misli o tim osjecajima su ono sto mi moramo poceti mjenjati.
Na primjer, mozda, samo mozda, ja sam preuvelicavao cinjenice koje sam imao o drugim ljudima. Mozda ljudi ne primecuju moj strah tako mnogo kao sto ja mislim da primjecuju. Mozda ja izgledam vise pod samokontrolom nego sto mislim. Da li je takodjer moguce da ja ne sramotim sebe tako mnogo kao sto mislim?
Neka ova pitanja prodju kroz vas um svaki dan. Jer ce vam odgovor na sve njih biti jasan tokom vremena. To ne znaci da se nece desavati situacije kad ce ljudi primjetiti da smo nervozni ili zbunjeni. Ponekad je tesko da se sakrije lice kad pocrvenimo. Bilo kako, mi cemo biti svjesniji ovoga nego bilo tko drugi. Nitko drugi se ne gnjavi zbog ovog kao mi. Da bi se oporavili od socijalne anksioznosti, mi trebamo usporiti i racionalno sebi reci: Koga je briga? Da li me netko ne voli zato sto mi je lice pocrvenjelo? Mora da su vrlo plitke osobe. Ako me netko ne voli jer pokazujem ponekad nervozu, lose za njega, on ionako nije vrijedan. Na ovaj nacin, mi ucimo biti racionalni umjesto emocionalni sa nasim mislima i osjecanjima. Kako se ovo dogadja, mi idemo u pravom smjeru i koristimo nase nove neuroputanje. Socijalna anksioznost to ne voli.
Pogledajmo sad ono što razni autori zovu automatski ciklus socijalne anksioznosti. To ide bas uz prirucnik Strategije smanjenja stresa koji smo maloprije procitali. Ciklus socijalne fobije je automatski ciklus jer smo u proslosti radili automatske stvari koje su nas zaglavile mnogo godina u bolesnom labirintu. Hajdemo pogledati ovaj ciklus da se osiguramo da se trajno udaljavamo od socijalne fobije. Ovo je sljedeci prirucnik:
Automatski ciklus socijalne fobije
Mi sa socijalnom anksioznoscu smo PREVISE SVJESNI nase nervoze i strahova. Kao rezultat ove negativne, snazne, unutrasnje anksioznosti, mi se bojimo da i svi ostali mogu primjetiti i da su svjesni nasih strahova.
Naravno, kad vjerujemo da "svi gledaju u nas" ili da "svatko primjecuje da smo cudni", mi samo jos dodajemo pritisak u toj situaciji.
Ako ja mislim da drugi vide kako sam nervozan, onda ja pokusavam ne biti nervozan. To je jos VISE pritiska koji stavljam na sebe. Sto vise POKUSAVAMO da NE budemo nervozni, to vise postajemo nervozni. Primjetite da je to jos jedan paradoks.
Koristeci negativne emocije, kao sto je pritisak na samog sebe ili pokusavajuci da NE budemo nervozni, mi DODAJEMO pritisak u situaciji... i sto se onda desava? Mi postajemo nervozni, znojimo se, crvenimo, osjecamo se anksiozno, drhtimo.
Zasto radimo te stvari? Zato sto pritiskamo sebe da NE radimo te stvari... Ovo je protivno intuiciji i jos jedan paradoks. Ali je istina.
Ovo nas treba podsjetiti na paradoks borbe,jer je to ono sto se desava. Uskoro, ako nastavimo brinuti i vrsiti pritisak na same sebe, bit ćemo zarobljeni u tom negativnom "automatskom" ciklusu straha.
Mada je u ovo tesko povjerovati u pocetku, nasi strahovi i anksioznost nisu tako ocigledni drugim ljudima kao nama samima. U stvari, mi napuhujemo nasu anksioznost izvan svake proporcije u našem umu. To samo dodaje jos pritiska.
Vecina ljudi sa socijalnom fobijom tesko povjeruje u ovo zato sto su osjecaji straha i anksioznosti tako snazni. ("Ako se ja osjecam ovako uplaseno" oni razmisljaju, "onda to svtako moze primjetiti.")
Posebno, kada netko iskusi fizioloske efekte koji prate njihove strahove, onda je strah da ce drugi ljudi to primjetiti... vrlo snazan.
Na primjer, ljudi sa socijalnom anksioznoscu koji
* se crvene
* jako se znoje
* zamuckuju
* iskuse tikove na licu i vratu ili druge pokrete
* imaju vlazne ili ljepljive dlanove
* svjesni su svojih djelova tijela za koje misle da su ruzni ili neobicni
* ili misle da drugi mogu "cuti" njihovo jako lupanje srca
...smatraju da ovo moze svatko primjetiti. Mnogo puta ove fizicke manifestacije ne moze primjetiti nitko drugi.
Anksioznost je ta koja postoji unutar nas i cini da osjecamo kao da svako primjecuje nas strah i zbunjenost. Ali to nije istina. U nekim slucajevima, nase fizioloske reakcije primjete drugi ljudi. Neke reakcije je nemoguce sakriti.
Ali, ti simptomi nikad nisu tako strasni kao sto mi mislimo, a drugi ljudi ih nikad ne primjecuju tako puno kao sto mi to mislimo.
Tako da, cak i ako se nasa nervoza pokaze, mi preuvelicamo njenu vaznost drugim ljudima, jer to izgleda tako veliko i emocionalno mocno za nas. Postoji znacajna kolicina literature koja podupire ovo.
Na primjer, kad je trazeno da se procjene neformalni govornici medju ljudima sa socijalnom anksioznoscu i ljudima bez socijalne anksioznosti, promatraci nisu mogli konstatirati da su socijalno anksiozni ljudi nervozniji ili da su vise uplaseni od drugih grupa.
Oni koji su procjenjivali su bili trenirani promatraci. Ali ipak oni nisu mogli reci da postoji bilo kakva razlika izmedju dvije grupe. Ovo vam se sada mozda cini kao nesto nemoguce za povjerovati, ali je bilo ponovljeno u mnogim studijama.
DAKLE ŠTO MI USTVARI RADIMO SEBI? Mi mucimo sebe kroz nasu sopstvenu unutrasnju anksioznost - a mnogo puta to uopce nitko ni ne primjecuje.
Ovo moze, djelomicno, objasniti zasto je tako tesko za nas objasniti nas problem drugim ljudima i zasto drugi ljudi, ukljucujuci terapeute, tako tesko razumiju socijalnu fobiju. Mi izgledamo normalno, pricamo normalno, i nitko obicno ne primjecuje nas strah i anksioznost.
U slucajevima kad primjecuju, to je obicno nesto malo i beznacajno. Bilo kako mi to osjecamo snazno, mi znamo da postoji i da je vrlo mocno i emocionalno za nas. Ali to ne primjecuju drugi ljudi.
Dakle, kako da izadjemo iz ove zamke? Kognitivne strategije koje ucite ce imati efekta. Posebno kad ih stavimo sve zajedno kao sto to radimo u ovim seansama. Jedna strategija nije dovoljna. A nisu ni dvije. Mi trebamo vježbati sve metode i tehnike. A dobra stvar je, ako citate ove prirucnike svaki dan, ovaj proces se vec desava. Zapamtite, osjecanja i misli o tim osjecajima su ono sto mi moramo poceti mjenjati.
Na primjer, mozda, samo mozda, ja sam preuvelicavao cinjenice koje sam imao o drugim ljudima. Mozda ljudi ne primecuju moj strah tako mnogo kao sto ja mislim da primjecuju. Mozda ja izgledam vise pod samokontrolom nego sto mislim. Da li je takodjer moguce da ja ne sramotim sebe tako mnogo kao sto mislim?
Neka ova pitanja prodju kroz vas um svaki dan. Jer ce vam odgovor na sve njih biti jasan tokom vremena. To ne znaci da se nece desavati situacije kad ce ljudi primjetiti da smo nervozni ili zbunjeni. Ponekad je tesko da se sakrije lice kad pocrvenimo. Bilo kako, mi cemo biti svjesniji ovoga nego bilo tko drugi. Nitko drugi se ne gnjavi zbog ovog kao mi. Da bi se oporavili od socijalne anksioznosti, mi trebamo usporiti i racionalno sebi reci: Koga je briga? Da li me netko ne voli zato sto mi je lice pocrvenjelo? Mora da su vrlo plitke osobe. Ako me netko ne voli jer pokazujem ponekad nervozu, lose za njega, on ionako nije vrijedan. Na ovaj nacin, mi ucimo biti racionalni umjesto emocionalni sa nasim mislima i osjecanjima. Kako se ovo dogadja, mi idemo u pravom smjeru i koristimo nase nove neuroputanje. Socijalna anksioznost to ne voli.
Nema komentara:
Objavi komentar