Seansa br 5 - treći dio
Paradoks
borbe
Ovdje su pet "negativnih" ponasanja koje sam ja redovno koristio u pokusaju da prevladam moju socijalnu anksioznost. (To ne funkcionira, ali ja nisam znao za bolje od ovog):
1. Ja sam INZISTIRAO da se ja nisam trebao osjecati na ovaj nacin. Zasto se ja bojim upoznavanja drugih ljudi ili odlazaka na zabave? Zasto mi je neugodno u restoranima i na drugim javnim mjestima? Zasto se osjecam neprijatno i nelagodno? Ne bih trebao, govorio sam sebi i inzistirao sam da to nije u redu!
2. Ja sam se BORIO protiv osjecanja straha i anksioznosti koristeci BIJES: "Ja cu prevladati ovo danas, do vraga! Muka mi je i umoran sam od ovakvog zivota. Zelim se osjecati slobodan i sretan i u miru. Mrzim se osjecati slab, nesposoban i uplasen!" A onda bih udario jastuk, šutnuo vrata ili udario nesto o zemlju u bijesu.
3. Ja sam ŽALIO nad činjenicom da imam socijalnu anksioznost. "Zasto ja moram imati ovo? Nitko drugi koga poznajem nema ovo. Oni mogu raditi što god žele. Ja cak ne mogu imati ni prijatelje. Nemam nikog da pricam sa njim o ovom. Nikad mi nece biti bolje. Ja cu uvijek biti odbacen - Nikad necu imati prijatelje! Bit ću anksiozan, nesretan i pun strahova do smrti!"
4. KORISTIO sam "fer" argument.: "To nije fer da ja imam ovo! Nisam ucinio nista lose. To nije fer da sam ja jedini na citavom svijetu koji mora patiti zbog ovog!"
5. KORISTIO sam argument "zaslužiti": "Ova anksioznost je grozna. Ja ne zasluzujem prolaziti kroz ovo. Nikad nisam ucinio nista lose. Nikad nisam povrijedio nikog. Ja sam dobra osoba. Što sam uradio da zasluzim ovako nesto grozno?"
Ovo su sve sasvim normalne ljudske reakcije na nevjerojatnu emocionalnu bol koju izaziva socijalna fobija. Kad imate ovako tezak problem, prirodno je da ga se želite oterasiti pod bilo koju cijenu.
Nazalost, korištenje ovog nacina rezoniranja je slicno bacanju benzina na razbuktali plamen.
ODUPIRANJE ANKSIOZNOSTI, borba protiv anksioznosti, bitka protiv anksioznosti, napadanje anksioznosti i agresivnost protiv anksioznosti - samo POJACAVA socijalnu anksioznost.
Zato mi nazivamo rjesenje za socijalnu anksioznost "paradoks". Stvari koje vi normalno ocekujete da trebate raditi da bi se oslobodili socijalne anksioznosti, samo pogorsavaju problem.
Na primjer, svaki put kad sam se agresivno pokusao riješiti moje anksioznosti, bacio sam se u situacije koje su mi izazvale veliku anksioznost a te situacije su bile previse teske da ih rjesim u to vrijeme. Kao rezultat, ja sam vidio sebe kao gubitnika i luzera jer nisam rjesio svoju anksioznost kao što sam planirao. Ustvari, pogorsao sam stanje jer sam nastavio gledati sebe kao nesposobnog i nastavio sam biti anksiozan. Nisam trebao sebe prisiljavati i pritiskati jer je agresivnost samo pogorsala i raspalila anksioznost.
Moja agresivnost, borba i navaljivanje su samo pogorsali anksioznost.
Što sam se vise borio, sve vise me je to zadrzavalo u mom razvoju. Zato je prevladavanje anksioznosti suprotno intuiciji. Zato mi to zovemo paradoks.
Anksioznost je kao dijete koje se davi. Spasilac skace u vodu da spasi dijete ali dijete je uplaseno, panicari i sigurno je da ce umrijeti. Zato se bori agresivno sa rukama i nogama u svim smjerovima. Misli da spasava svoj zivot. Ono se rita, ujeda, bori se i povredjuje osobu koja ga pokusava spasiti jer je toliko uplaseno od davljenja i strah ga je potpuno preplavio. Ne moze razumno razmišljati. Što je rješenje za dijete koje se davi? Kako moze biti spaseno? Umjesto da se bori, treba se smiriti, usporiti, opustiti se, otvoriti svoj um i jednostavno prihvati pomoc spasioca. Borba i bitka protiv anksioznosti nikad ne uspjeva. Samo vas uznemiri, ucini vas anksioznim, bjesnim, frustriranim i punim straha.
Ovdje su pet "negativnih" ponasanja koje sam ja redovno koristio u pokusaju da prevladam moju socijalnu anksioznost. (To ne funkcionira, ali ja nisam znao za bolje od ovog):
1. Ja sam INZISTIRAO da se ja nisam trebao osjecati na ovaj nacin. Zasto se ja bojim upoznavanja drugih ljudi ili odlazaka na zabave? Zasto mi je neugodno u restoranima i na drugim javnim mjestima? Zasto se osjecam neprijatno i nelagodno? Ne bih trebao, govorio sam sebi i inzistirao sam da to nije u redu!
2. Ja sam se BORIO protiv osjecanja straha i anksioznosti koristeci BIJES: "Ja cu prevladati ovo danas, do vraga! Muka mi je i umoran sam od ovakvog zivota. Zelim se osjecati slobodan i sretan i u miru. Mrzim se osjecati slab, nesposoban i uplasen!" A onda bih udario jastuk, šutnuo vrata ili udario nesto o zemlju u bijesu.
3. Ja sam ŽALIO nad činjenicom da imam socijalnu anksioznost. "Zasto ja moram imati ovo? Nitko drugi koga poznajem nema ovo. Oni mogu raditi što god žele. Ja cak ne mogu imati ni prijatelje. Nemam nikog da pricam sa njim o ovom. Nikad mi nece biti bolje. Ja cu uvijek biti odbacen - Nikad necu imati prijatelje! Bit ću anksiozan, nesretan i pun strahova do smrti!"
4. KORISTIO sam "fer" argument.: "To nije fer da ja imam ovo! Nisam ucinio nista lose. To nije fer da sam ja jedini na citavom svijetu koji mora patiti zbog ovog!"
5. KORISTIO sam argument "zaslužiti": "Ova anksioznost je grozna. Ja ne zasluzujem prolaziti kroz ovo. Nikad nisam ucinio nista lose. Nikad nisam povrijedio nikog. Ja sam dobra osoba. Što sam uradio da zasluzim ovako nesto grozno?"
Ovo su sve sasvim normalne ljudske reakcije na nevjerojatnu emocionalnu bol koju izaziva socijalna fobija. Kad imate ovako tezak problem, prirodno je da ga se želite oterasiti pod bilo koju cijenu.
Nazalost, korištenje ovog nacina rezoniranja je slicno bacanju benzina na razbuktali plamen.
ODUPIRANJE ANKSIOZNOSTI, borba protiv anksioznosti, bitka protiv anksioznosti, napadanje anksioznosti i agresivnost protiv anksioznosti - samo POJACAVA socijalnu anksioznost.
Zato mi nazivamo rjesenje za socijalnu anksioznost "paradoks". Stvari koje vi normalno ocekujete da trebate raditi da bi se oslobodili socijalne anksioznosti, samo pogorsavaju problem.
Na primjer, svaki put kad sam se agresivno pokusao riješiti moje anksioznosti, bacio sam se u situacije koje su mi izazvale veliku anksioznost a te situacije su bile previse teske da ih rjesim u to vrijeme. Kao rezultat, ja sam vidio sebe kao gubitnika i luzera jer nisam rjesio svoju anksioznost kao što sam planirao. Ustvari, pogorsao sam stanje jer sam nastavio gledati sebe kao nesposobnog i nastavio sam biti anksiozan. Nisam trebao sebe prisiljavati i pritiskati jer je agresivnost samo pogorsala i raspalila anksioznost.
Moja agresivnost, borba i navaljivanje su samo pogorsali anksioznost.
Što sam se vise borio, sve vise me je to zadrzavalo u mom razvoju. Zato je prevladavanje anksioznosti suprotno intuiciji. Zato mi to zovemo paradoks.
Anksioznost je kao dijete koje se davi. Spasilac skace u vodu da spasi dijete ali dijete je uplaseno, panicari i sigurno je da ce umrijeti. Zato se bori agresivno sa rukama i nogama u svim smjerovima. Misli da spasava svoj zivot. Ono se rita, ujeda, bori se i povredjuje osobu koja ga pokusava spasiti jer je toliko uplaseno od davljenja i strah ga je potpuno preplavio. Ne moze razumno razmišljati. Što je rješenje za dijete koje se davi? Kako moze biti spaseno? Umjesto da se bori, treba se smiriti, usporiti, opustiti se, otvoriti svoj um i jednostavno prihvati pomoc spasioca. Borba i bitka protiv anksioznosti nikad ne uspjeva. Samo vas uznemiri, ucini vas anksioznim, bjesnim, frustriranim i punim straha.
Nema komentara:
Objavi komentar