Seansa br 8 - četvrti dio

Seansa br 8 - četvrti dio

Preokretanje ANT-ova (treci dio)

ili Vas mozak cuje i vjeruje u sve što vi kazete



Sve što vi kazete vas mozak "interpretira" bukvalno.

To jest, ako mi podsjetimo sebe da nas odredjena situacija plasi, onda mi POJACAVAMO ideju da kada smo u toj situaciji, bit cemo uplaseni. Ako nastavimo pojacavati nasu anksioznost, strahovi iz stvarnog zivota sa kojima se suocavamo ce se pojacati.

Eto zasto mozemo biti (i bili smo) izlozeni u proslosti mnogim visoko anksioznim situacijama - i uprkos tome sto smo prosli kroz nju mnogo puta - ovo "izlaganje" strasnim situacijama nas nije ucinilo ni malo manje plasljivima.

Mi smo jos uvijek uplaseni od situacije nakon tisucitog puta kao sto smo se plasili prvi put.

Da bi prevladali ove strahove, trebamo poceti mjenjati nase misli i izjave o tome što radimo bihevioralno (ili kako se mi ponasamo).

Na primjer, govor u javnosti je nesto sto je za vecinu ljudi sa socijalnom fobijom tesko. Ali, ako se stalno podsjecamo (i nas mozak) da mislimo kako je to grozno, strasno, i da to stvara anksioznost, onda ce to uvijek biti grozno, strasno, i izazivat ce anksioznost.

Mi pojacavamo nase sopstvene strahove i radimo ih jacima svaki put kad ponavljamo tu izjavu sebi.

Mi SABOTIRAMO sebe i nase najbolje interese. Zasto to radimo? Zato sto nam ovo nitko nije rekao dosad.

Preko 20 godina, ja sam sabotirao sebe. Nastavio sam misliti da je govor u javnosti grozno, traumatsko iskustvo, cak iako sam to radio sasvim dobro. Ali sama misao o pricanju pred grupom ljudi je izbacila sve moje strahove socijalne anksioznosti.

Ja sam govorio samom sebi: "Oh, moj boze, ovo je grozno! Ja cu stajati tamo ispred svih tih ljudi i necu znati što da kazem. Svatko ce misliti da sam glup. Onda cu se stvarno osjecati kao budala. Moje rijeci nece imati nikakvog smisla. Zacrvenjet ću se i mucat ću. Moj glas ce oslabiti i onda cu ušutjeti. Svatko ce vidjeti moj strah i to ce biti jos vise neugodno."

Zato sto nisam promjenio navike razmisljanja - zato sto nisam preokrenuo ANT-ove - moji strahovi o govoru u javnosti nikad nisu nestali. Strah je uvijek bio tu. Svaka javna prezentacija koju sam davao je bila nocna mora. Ja sam pocinjao sa anksioznoscu iscekivanja danima i tjednima unaprijed.

"Ja MRZIM držati govor," rekao bih, "Ti ljudi me ne vole. Ja sam uplasen na smrt. Što ako otvorim usta a moj glas zapisti? Onda cu pocrvenjeti. Onda ce svako znati da sam uplasen. Ja MRZIM držati govor!"

Da li vidite što sam radio? Sabotirao sam sebe. Umjesto da preokrenem ANT-ove, ja sam preokrenuo sebe samog i pripremio sebe na poraz.

Jednom kad sam to naucio, poceo sam mjenjati razmisljanje. Poceo sam raditi RACIONALNE izjave, ali da idem NAPRIJED.

Na primjer, poceo sam govoriti ovako nesto: "Govor pred grupom ljudi nije moja omiljena aktivnost i ja sam mozda malo nervozan, ali je isto tako i svatko drugi tko vrsi javnu prezentaciju. Mozda to nije nista narocito. Ja cu duboko udahnuti, usporiti govor, fokusirat ću se na nesto specificno i podsjetiti sebe da cu vjerojatno uraditi bolji posao nego sto mislim da cu uraditi."

NASTAVITE PODSJECATI SEBE da ce vam uprkos anksioznim osjecajima biti dobro. Nakon svega, svatko radi greske pa i vi, takodjer, ali PA ŠTO ONDA? Sve to dokazuje da ste ljudsko biće.

Svatko se zbuni kad cita i izgubi tok misli kad govori. SVATKO! Pa zasto vi mislite da je to tako katastrofalno i grozno? NIJE, TO JE SAMO LJUDSKI!

U redu je biti čovjek i raditi greske. A kad radimo greske, PA ŠTO ONDA? To stvarno, zaista, nije velika stvar! Zemlja nece nestati zato sto vi mislite da ste uradili dobar ili los posao zbog govora pred ljudima. U stvari, poslije 50 godina, nitko nece znati da ste radili prezentaciju... to jednostavno nije velika stvar, uopce!

Mi gnjavimo i mucimo sebe i brinemo se do bola pa tako ne mozemo uzivati u zivotu, a zasto? Zbog necega sto nije cak ni vazno, cega se nitko nece ni sjecati, nekoliko godina kasnije.

MI TREBAMO RAZMISLJATI RAZLICITO, i DA PREOKRENEMO TE (ANT) MISLI. Kada vi radite nesto, nahranite svoj mozak racionalnom i realisticnom istinom. Nemojte da budete zarobljeni sa "Ja se jos uvijek bojim da..." i "Ja se plasim da..."

Ako prestanete govoriti da je nesto strasno, i zamjenite izjavu tako sto cete reci da je situacija izazov, na kraju ce se vas mozak i vase ponasanje sloziti. Vi ste naucili da promjenite razmisljanje, bazirano na vasem govoru samom sebi, uz cinjenicu da ste preživjeli i uradili aktivnost.

Vecina situacija u zivotu nisu stvarno strasne: Mi smo ih bas objasnili na taj nacin na dugi period vremena i one su se "spustile" duboko u vas mozak.

Tako da, kako nam je sve bolje, mi interpretiramo te situacije sve vise racionalno i realisticno. RACIONALNA izjava i pogled na situaciju na kraju MJENJA originalno ANT osjecanje - i onda nam anksioznost ne moze vise stati na put da nam unisti zivot.

Preokrenite te ANT-ove. Vas mozak cuje sve sto vi kazete.

Budite sigurni da govorite istinu. Budite sigurni da ste realisticni i istiniti. Nemojte reci da vi "NE MOZETE" napraviti nesto, jer najcesce mozete.

Kazite vasem mozgu istinu. Preokrenite te ANT-ove. Sto god da kazete, vas mozak ce to cuti. Sto god vas mozak cuje, on ce u to povjerovati.

Ovo treba biti zdravorazumsko vjerovanje, naravno, ali vas mozak je prilicno bukvalan. Ako vi kazete i ponavljate godinama da vi MRZITE nesto, vas mozak ce povjerovati da to mrzite. Vi pojacavate tu "mrznju" i svu anksioznost koju imate u vezi socijalnih situacija, svaki put kad kazete da to mrzite.

Mi moramo preokrenuti ANT-ove. Vas mozak ce cuti i vjerovati racionalnim mislima isto tako dobro kao sto je vjerovao negativnim i iracionalnim mislima. Pa hajde da mu kazemo istinu od sada i da otjeramo nasa lazljiva ANT vjerovanja i osjecaje.