Seansa br 13 - deveti dio
Na
raskrižjima
Dok stojim na raskrižjima, desetine puteva su pred mojim ocima, a svaki vodi u razlicitom pravcu.
Ja sam zbunjen i ne znam kojim putem da idem.
U pocetku sam preplavljen jer postoji tako mnogo izbora koje mogu napraviti a svi ti izbori samo pogorsavaju stvari.
Što ako napravim pogresan izbor? Što ako me moja odluka vodi pogresnim putem? Što ako zabrljam svoj zivot?
Ali onda uhvatim sebe. Ja znam da to ne moze biti tako tesko. Briga, sumnja i konfuzija mi nece dozvoliti da izaberem "moj" put.
Dok se smirujem i pocinjem osjecati mir duboko unutar mene, moja vizija se polako mjenja.
Ja jos uvijek vidim mnoge puteve preda mnom, ali oni mi nekako vise ne izgledaju isti. Nesto je razlicito.
Neki od puteva imaju ruzan korov koji raste pored njih i oni se suzavaju u mracne putiće.
Ne mislim dobro o tim putevima.
Drugi putevi su cistiji i ja mogu vidjeti dalje, ali ne osjecam da su oni dobri za mene. Ne privlace me. Oni me ne smiruju. Nesto, negde, je izvan fokusa, nije na svom mjestu.
A onda opet uhvatim sebe. Ovo je dobro, pomislim. Zatvorim oci, duboko udahnem i prihvatim mir i pravac koji je vec tu.
To je jednostavno stvar prihvacanja. Ja cu prihvatiti mir, snagu i samopouzdanje unutar mene.
Dok se moje oci opet polako otvaraju, putevi preda mnom izgledaju mnogo drugacije nego ranije.
Ja vidim nekoliko puteva koji izgledaju ugodno, dobro i pozitivno.
Nekako, znam da su stari, ruzni putevi jos uvijek tamo, ali ih ja vise ne vidim. Ja sam ostao spokojan... Ja sam miran.
Ali jos uvijek, u djelicu sekunde, stare misli se vracaju: "Što ako napravim pogresnu odluku?"
Brzo i promisljeno, ja se zaustavljam. Znam kako da se vratim u moju unutrasnju harmoniju i u moj unutrasnji mir.
Zato, ja prihvacam i dozvoljavam da me moj mir preplavi. Vidim sebe potpuno preplavljenim tim osvjezavajucim osjecajem mira.
Dok otvaram opet moje oci, putevi preda mnom se otvaraju dalje, ali jedan od njih sija i izdvaja se od ostalih. Osjecam da je ovaj put pravi za mene. On izgleda bolje, prirodnije i sigurnije za mene.
Ja sam polako zakoracio ovim putem, uvijek svijestan cinjenice da mogu promijeniti misljenje ili krenuti drugim putem ako tako izaberem.
Nikad nisam zarobljen kada koracam ovakvim putem.
Umjesto toga, nebo se otvara nada mnom i svitanje ove divne svijetlosti dozvoljava mi da se ova vizija uvecava i siri.
Dok hodam dalje mojim putem, ja se pocinjem cak osjecati bolje. Svijetle varnice plavo svjetlucaju duz obzorja nada mnom i ja se osjecam sigurno i bezbrižno.
Što dalje putujem, to je vise bezbrizan i spokojan moj put.
Moj um je sad zivahniji i otvoreniji. Ja cujem divne zvukove i vidim divne prizore. Sve mi se otvara vrlo prirodno.
Ja prihvacam ovaj put jer sam ga izabrao. Ja znam i osjecam da je to pravi put za mene. To je moj put i on me vodi naprijed, prirodno i njezno, u bolje zemlje.
Dok stojim na raskrižjima, desetine puteva su pred mojim ocima, a svaki vodi u razlicitom pravcu.
Ja sam zbunjen i ne znam kojim putem da idem.
U pocetku sam preplavljen jer postoji tako mnogo izbora koje mogu napraviti a svi ti izbori samo pogorsavaju stvari.
Što ako napravim pogresan izbor? Što ako me moja odluka vodi pogresnim putem? Što ako zabrljam svoj zivot?
Ali onda uhvatim sebe. Ja znam da to ne moze biti tako tesko. Briga, sumnja i konfuzija mi nece dozvoliti da izaberem "moj" put.
Dok se smirujem i pocinjem osjecati mir duboko unutar mene, moja vizija se polako mjenja.
Ja jos uvijek vidim mnoge puteve preda mnom, ali oni mi nekako vise ne izgledaju isti. Nesto je razlicito.
Neki od puteva imaju ruzan korov koji raste pored njih i oni se suzavaju u mracne putiće.
Ne mislim dobro o tim putevima.
Drugi putevi su cistiji i ja mogu vidjeti dalje, ali ne osjecam da su oni dobri za mene. Ne privlace me. Oni me ne smiruju. Nesto, negde, je izvan fokusa, nije na svom mjestu.
A onda opet uhvatim sebe. Ovo je dobro, pomislim. Zatvorim oci, duboko udahnem i prihvatim mir i pravac koji je vec tu.
To je jednostavno stvar prihvacanja. Ja cu prihvatiti mir, snagu i samopouzdanje unutar mene.
Dok se moje oci opet polako otvaraju, putevi preda mnom izgledaju mnogo drugacije nego ranije.
Ja vidim nekoliko puteva koji izgledaju ugodno, dobro i pozitivno.
Nekako, znam da su stari, ruzni putevi jos uvijek tamo, ali ih ja vise ne vidim. Ja sam ostao spokojan... Ja sam miran.
Ali jos uvijek, u djelicu sekunde, stare misli se vracaju: "Što ako napravim pogresnu odluku?"
Brzo i promisljeno, ja se zaustavljam. Znam kako da se vratim u moju unutrasnju harmoniju i u moj unutrasnji mir.
Zato, ja prihvacam i dozvoljavam da me moj mir preplavi. Vidim sebe potpuno preplavljenim tim osvjezavajucim osjecajem mira.
Dok otvaram opet moje oci, putevi preda mnom se otvaraju dalje, ali jedan od njih sija i izdvaja se od ostalih. Osjecam da je ovaj put pravi za mene. On izgleda bolje, prirodnije i sigurnije za mene.
Ja sam polako zakoracio ovim putem, uvijek svijestan cinjenice da mogu promijeniti misljenje ili krenuti drugim putem ako tako izaberem.
Nikad nisam zarobljen kada koracam ovakvim putem.
Umjesto toga, nebo se otvara nada mnom i svitanje ove divne svijetlosti dozvoljava mi da se ova vizija uvecava i siri.
Dok hodam dalje mojim putem, ja se pocinjem cak osjecati bolje. Svijetle varnice plavo svjetlucaju duz obzorja nada mnom i ja se osjecam sigurno i bezbrižno.
Što dalje putujem, to je vise bezbrizan i spokojan moj put.
Moj um je sad zivahniji i otvoreniji. Ja cujem divne zvukove i vidim divne prizore. Sve mi se otvara vrlo prirodno.
Ja prihvacam ovaj put jer sam ga izabrao. Ja znam i osjecam da je to pravi put za mene. To je moj put i on me vodi naprijed, prirodno i njezno, u bolje zemlje.
Ja ne kuzim sta je ovo?
OdgovoriIzbriši