Seansa br 11 - treći dio
Ako
ste na sastanku i anksiozni ste, fokusirajte se na papire pred vama, govornika
ili pocnite zapisivati bilješke. Ucinite nesto što će vašu pažnju okrenuti na
druge spoljasnje stvari.
U drugim situacijama, mozete primjetiti slike na zidu ili imena knjiga na policama, ali obratite paznju na svijet oko vas što je vise moguce i odvratite što je vise moguce te ANT osjecaje.
Ne "gledajte" unutra i ne idite za vasim osjecajima. Zapamtite, vasi osjecaji mogu lagati bas kao i vase misli. Osjecaji mogu biti ANT-ovi, takodjer. Ako je socijalni zadatak koji radite ispred vaseg logickog napredovanja korak po korak (ispred onog što je po vasoj hijerarhiji), onda se relaksirajte, opustite se i fokusirajte se prema van na nesto izvan vas. U pocetku, vaši osjecaji će vas lagati jer su naviknuti godinama i godinama negativnim uslovljavanjem i očekivanjem. Ali postepeno, kako se fokusirate dalje od njih i ne date im nikakvu moć, ona nece imati nikakav izbor nego da se izmjene.
Fokusirajte se prema van, radite na onom što je po vasoj hijerarhiji, i bit ćete uspiesni! Točka. Nema AKO i ALI u vezi ovog. Vi postizete ono što trebate raditi i vi uspjevate. Vi ste uspjesni. Dajte sebi mnogo pohvala za ono sto ste uradili.
Mi sada moramo uciti da ne zivimo po nasim osjecanjima. Nasa osjecanja mogu biti velike ANT zamke. Mozete se osjecati iscrpljeni, umorni i slabi zbog vase socijalne anksioznosti. Mozete pozeljeti leći i otići u krevet. Ali ako malo izazovete ova osjecanja, budete malo aktivni, krecete se okolo, vjezbate i ne idete u osjecaje iscrpljenosti, iscrpljenost bljedi i vi se pocinjete osjecati bolje u roku od minute. Što se desilo? Vase unutrasnje osjecanje, kontrolirano ANT-ovima, vas laze! Vi niste iscrpljeni toliko koliko osjecate. Anksioznost, što je ANT razmisljanje i osjecanje, vas je pravilo umornim i iscrpljenim. Mozete dokazati sebi da su ANT osjecanja pogresna tako što ćete biti malo aktivni.
Da vam pokazem kako je fokusiranje stvarno mocno, ispricat ću vam o jednom od mojih pacijenata sa panicnim poremecajem. Ova zena je bila uvjerena da ima rak jetre. Ona je inzistirala da je oblast na lijevoj strani njenog tijela tvrda i da je boli. To ju je plasilo i zbog toga je posjecivala doktora preko 10 puta prije nego što me je posjetila. Dotad je prosla kroz sve medicinske testove iz knjiga i čak je uvjerila doktora da napravi formalnu bopsiju na njoj. Iako svi drugi testovi nisu pokazali nista. Ona je bila zdrava mlada zena u njenim ranim tridesetim godinama, bez obiteljske povijesti raka ili problema sa jetrom. Njen pocetni strah je zapoceo u otprilike isto vrijeme kada je njena snaha razvila rak jetre i kasnije je umrla. Vremenom, ova zena se pocela fokusirati unutrasnje na svoje tjelesne simptome i nedugo kasnije je primjetila da je oko jetre pocinje povremeno boljeti. Što se vise fokusirala unutrasnje, na fizicke osjecaje i emocije, to je vise osjecala da nesto nije u redu sa njom. Kada je usmjerila misli na to da nesto moze biti lose sa njenom jetrom, to ju je plasilo. Nakon svega, njena snaha je umrla od raka jetre!
Kao rezultat, strah je uzrokovao da joj srce ubrza i da uveca strah jos i vise. Onda se fokusirala na lupanje srca i rekla je da joj je izgledalo kao da nabija ili pravi buku. To ju je jos vise uplasilo i ovaj strah je vodio u osjecaje vrtoglavice i dezorijentacije, narocito u gomili ljudi. Primjetila je osjecaje kako se krecu gore-dolje po njenom tijelu. I sto se vise fokusirala unutrasnje na ove osjecaje, to ih je vise osjecala i vise su je plasila. Kao rezultat, ovi osjecaji su se pretvorili u bolove i pocelo ju je boljeti. Ali najveci simptomi su preostali za jetru, posto je to bio najveci strah. A sto se vise fokusirala na strah, to je vise osjecala da joj je jetra tvrda i da boli, i morala leći i odmoriti se nekoliko puta dnevno zbog toga.
Kada me je prvi put dosla vidjeti, jos nije bila uvjerena da je jetra zdrava. Bila je kod specijaliste i promijenila je doktore nekoliko puta jer joj se nisu svidjali rezultati da je sve u redu sa njom. Ona je osjecala vrlo snazno da ima rak jetre. Provjeravala je stalno jetru. Pritiskala je sa strane svakih par minuta tokom nase prve terapeutske seanse.
Kao što biste i ocekivali, ona mi je inzistirala da je jetra boli. Naravno, što je vise obracala paznju na nju, provjeravala je i pritiskala to se vise plasila i vise je bila uvjerena da ima rak jetre.
Kako je terapija napredovala a ona pravila napredak, najtezi dio terapije je bio da ne obraca paznju na njene unutrasnje tjelesne simptome. Kad god je osjetila nesto neobicno, njen um je to interpretirao kao nesto opasno. I uskoro je bila u bolesnom ciklusu osjecanja da je sa njom nesto lose fizicki. Uplasila bi se zbog toga,i pretjerivala i pravila katastofu od njenih unutrasnjih osjecanja. Onda se naravno pojavio panicni napad što ju je jos vise uplasilo i tada je obratila paznju iskljucivo na njene unutrasnje tjelesne simptome.
Mi smo slomili taj bolesni ciklus anksioznosti koristeci mnoge razlicite kognitivne metode. Ali fokusiranje prema van joj je bilo tesko za uraditi.
Jednog dana, posla je rano kuci sa posla jer ju je jetra boljela i posla je legnuti i odmoriti se. Nedugo zatim, njen muz je stigao kuci i sugerirao joj da idu igrati tenis i da onda odu na veceru. Njena prva reakcija je bila da kaze NE jer iako je uzivala igrati tenis, boljelo ju je sa strane i bojala se da će fizicka vježba pogoršati stvari. Ali je on bio uporan i ona je konacno pristala:
- Ici cu sa tobom, rekla mu je, ali necu moci dugo igrati, ne zelim ostetiti svoju jetru.
Kad su stigli na teniski teren i poceli igrati, ona se osjetila opusteno i zainteresirala se za igru. Kako su minute prolazile, njena paznja je bila fokusirana na igru. Zbog vrlo brze igre, prosla su dva sata prije nego što je uopće primjetila. A onda je doslo vrijeme za veceru. Ona i muz su pricali o nekim njihovim planovima. Kad su se vratili kući, gledali su zajedno film i otisli u krevet.
Ona je dosla kod mene sljedeci dan i desilo se da je spomenula tenisku igru koju je igrala prethodnog dana. Nakon sto smo pricali malo o tome ja sam shvatio da je sada sansa da joj kazem što joj se stvarno desilo. Pa sam joj rekao:
- Izgleda da ste proveli zaista lijep dan.
- A teniska igra je bila vrlo zabavna, dodala je ona. Trebam to raditi češće.
- Zvuci dobro, rekao sam. A kako vam je bila jetra dok ste igrali?
Kad je cula pitanje, pojavio se cudan izraz na njenom licu.
- Paaa, bila sam dobro, rekla je. Uopće se ne sjecam da sam osjecala bol prosle veceri.
Tada sam joj objasnio da je toliko bila zaokupljena teniskom igrom da nije imala vremena misliti o fizickim simptomima. Kada je uzivala u necemu spoljasnjem, nije bilo vremena da misli o tome i da plasi sebe fizickim osjecajima.
Kada je shvatila što se stvarno dogodilo sve što je mogla reci je bilo:
- Ne mogu vjerovati kako je um mocan.
Ne mogu vjerovati kako je um mocan! Svo ovo vrijeme sam znala da nesto nije u redu sa mnom jer sam tako OSJECALA. Uradila sam svaki moguci test i svi su dali negativan rezultat. Doktori me nisu željeli vise ni vidjeti. Ali sam ja jos uvijek osjecala da je nesto strasno lose sa mnom. I to je bilo samo zato što sam obracala paznju na to. Zar ne?
Ovo je bila njena točka preokreta i ona je vrlo brzo naucila da ne obraca paznju na njene unutrasnje strahove. Kad se fokusirala prema van, i naucila da nazove unutrasnje strahove lazovima, lako je uvjerila sebe u istinu. Bila je zdrava zena koja bi trebal uživati u zivotu. Naravno, kad je to vjerovanje potonulo na svoje mjesto, ona vise nije imala nijedan od unutrasnjih strahova i briga da preuzimaju kontrolu nad njom jer je znala da su neispravni, iracionalni, pogresni i da samo lazu. Kad se ovo desilo, nestali su njena panika i strah od fizicke povrede i ona je prevladala bolesni ciklus i prevladala je panicni poremecaj.
Strah hrani strah i to moze jedino onda ciniti kad se mi fokusiramo na njega unutarnje. Zato je nas cilj da se fokusiramo prema van, spoljasnje, koliko god je moguce. Fokusirajte se na bilo što izvan sebe, bilo što što će vam zgrabiti paznju ili bilo što što je zabavno ili ugodno. Unutrasnje fokusiranje na vasa anksiozna osjecanja samo ih pojacava i dozvoljava im da porastu do katastroficnih razmjera.
Fokusirajte se prema van, usporite sebe, duboko udahnite, shvatite što radite sebi i postanite aktivni. Prestanite misliti i pocnite djelovati. Osjecaji se mjenjaju kad se prestanemo fokusirati na njih i pocnemo polako ih pomjeravati hijerarhijski. Svaki mali korak koji napravite je korak dalje od socijalne fobije. I kako se nastavljate kretati naprijed, dobra osjecanja takodjer dolaze sa vama.
U drugim situacijama, mozete primjetiti slike na zidu ili imena knjiga na policama, ali obratite paznju na svijet oko vas što je vise moguce i odvratite što je vise moguce te ANT osjecaje.
Ne "gledajte" unutra i ne idite za vasim osjecajima. Zapamtite, vasi osjecaji mogu lagati bas kao i vase misli. Osjecaji mogu biti ANT-ovi, takodjer. Ako je socijalni zadatak koji radite ispred vaseg logickog napredovanja korak po korak (ispred onog što je po vasoj hijerarhiji), onda se relaksirajte, opustite se i fokusirajte se prema van na nesto izvan vas. U pocetku, vaši osjecaji će vas lagati jer su naviknuti godinama i godinama negativnim uslovljavanjem i očekivanjem. Ali postepeno, kako se fokusirate dalje od njih i ne date im nikakvu moć, ona nece imati nikakav izbor nego da se izmjene.
Fokusirajte se prema van, radite na onom što je po vasoj hijerarhiji, i bit ćete uspiesni! Točka. Nema AKO i ALI u vezi ovog. Vi postizete ono što trebate raditi i vi uspjevate. Vi ste uspjesni. Dajte sebi mnogo pohvala za ono sto ste uradili.
Mi sada moramo uciti da ne zivimo po nasim osjecanjima. Nasa osjecanja mogu biti velike ANT zamke. Mozete se osjecati iscrpljeni, umorni i slabi zbog vase socijalne anksioznosti. Mozete pozeljeti leći i otići u krevet. Ali ako malo izazovete ova osjecanja, budete malo aktivni, krecete se okolo, vjezbate i ne idete u osjecaje iscrpljenosti, iscrpljenost bljedi i vi se pocinjete osjecati bolje u roku od minute. Što se desilo? Vase unutrasnje osjecanje, kontrolirano ANT-ovima, vas laze! Vi niste iscrpljeni toliko koliko osjecate. Anksioznost, što je ANT razmisljanje i osjecanje, vas je pravilo umornim i iscrpljenim. Mozete dokazati sebi da su ANT osjecanja pogresna tako što ćete biti malo aktivni.
Da vam pokazem kako je fokusiranje stvarno mocno, ispricat ću vam o jednom od mojih pacijenata sa panicnim poremecajem. Ova zena je bila uvjerena da ima rak jetre. Ona je inzistirala da je oblast na lijevoj strani njenog tijela tvrda i da je boli. To ju je plasilo i zbog toga je posjecivala doktora preko 10 puta prije nego što me je posjetila. Dotad je prosla kroz sve medicinske testove iz knjiga i čak je uvjerila doktora da napravi formalnu bopsiju na njoj. Iako svi drugi testovi nisu pokazali nista. Ona je bila zdrava mlada zena u njenim ranim tridesetim godinama, bez obiteljske povijesti raka ili problema sa jetrom. Njen pocetni strah je zapoceo u otprilike isto vrijeme kada je njena snaha razvila rak jetre i kasnije je umrla. Vremenom, ova zena se pocela fokusirati unutrasnje na svoje tjelesne simptome i nedugo kasnije je primjetila da je oko jetre pocinje povremeno boljeti. Što se vise fokusirala unutrasnje, na fizicke osjecaje i emocije, to je vise osjecala da nesto nije u redu sa njom. Kada je usmjerila misli na to da nesto moze biti lose sa njenom jetrom, to ju je plasilo. Nakon svega, njena snaha je umrla od raka jetre!
Kao rezultat, strah je uzrokovao da joj srce ubrza i da uveca strah jos i vise. Onda se fokusirala na lupanje srca i rekla je da joj je izgledalo kao da nabija ili pravi buku. To ju je jos vise uplasilo i ovaj strah je vodio u osjecaje vrtoglavice i dezorijentacije, narocito u gomili ljudi. Primjetila je osjecaje kako se krecu gore-dolje po njenom tijelu. I sto se vise fokusirala unutrasnje na ove osjecaje, to ih je vise osjecala i vise su je plasila. Kao rezultat, ovi osjecaji su se pretvorili u bolove i pocelo ju je boljeti. Ali najveci simptomi su preostali za jetru, posto je to bio najveci strah. A sto se vise fokusirala na strah, to je vise osjecala da joj je jetra tvrda i da boli, i morala leći i odmoriti se nekoliko puta dnevno zbog toga.
Kada me je prvi put dosla vidjeti, jos nije bila uvjerena da je jetra zdrava. Bila je kod specijaliste i promijenila je doktore nekoliko puta jer joj se nisu svidjali rezultati da je sve u redu sa njom. Ona je osjecala vrlo snazno da ima rak jetre. Provjeravala je stalno jetru. Pritiskala je sa strane svakih par minuta tokom nase prve terapeutske seanse.
Kao što biste i ocekivali, ona mi je inzistirala da je jetra boli. Naravno, što je vise obracala paznju na nju, provjeravala je i pritiskala to se vise plasila i vise je bila uvjerena da ima rak jetre.
Kako je terapija napredovala a ona pravila napredak, najtezi dio terapije je bio da ne obraca paznju na njene unutrasnje tjelesne simptome. Kad god je osjetila nesto neobicno, njen um je to interpretirao kao nesto opasno. I uskoro je bila u bolesnom ciklusu osjecanja da je sa njom nesto lose fizicki. Uplasila bi se zbog toga,i pretjerivala i pravila katastofu od njenih unutrasnjih osjecanja. Onda se naravno pojavio panicni napad što ju je jos vise uplasilo i tada je obratila paznju iskljucivo na njene unutrasnje tjelesne simptome.
Mi smo slomili taj bolesni ciklus anksioznosti koristeci mnoge razlicite kognitivne metode. Ali fokusiranje prema van joj je bilo tesko za uraditi.
Jednog dana, posla je rano kuci sa posla jer ju je jetra boljela i posla je legnuti i odmoriti se. Nedugo zatim, njen muz je stigao kuci i sugerirao joj da idu igrati tenis i da onda odu na veceru. Njena prva reakcija je bila da kaze NE jer iako je uzivala igrati tenis, boljelo ju je sa strane i bojala se da će fizicka vježba pogoršati stvari. Ali je on bio uporan i ona je konacno pristala:
- Ici cu sa tobom, rekla mu je, ali necu moci dugo igrati, ne zelim ostetiti svoju jetru.
Kad su stigli na teniski teren i poceli igrati, ona se osjetila opusteno i zainteresirala se za igru. Kako su minute prolazile, njena paznja je bila fokusirana na igru. Zbog vrlo brze igre, prosla su dva sata prije nego što je uopće primjetila. A onda je doslo vrijeme za veceru. Ona i muz su pricali o nekim njihovim planovima. Kad su se vratili kući, gledali su zajedno film i otisli u krevet.
Ona je dosla kod mene sljedeci dan i desilo se da je spomenula tenisku igru koju je igrala prethodnog dana. Nakon sto smo pricali malo o tome ja sam shvatio da je sada sansa da joj kazem što joj se stvarno desilo. Pa sam joj rekao:
- Izgleda da ste proveli zaista lijep dan.
- A teniska igra je bila vrlo zabavna, dodala je ona. Trebam to raditi češće.
- Zvuci dobro, rekao sam. A kako vam je bila jetra dok ste igrali?
Kad je cula pitanje, pojavio se cudan izraz na njenom licu.
- Paaa, bila sam dobro, rekla je. Uopće se ne sjecam da sam osjecala bol prosle veceri.
Tada sam joj objasnio da je toliko bila zaokupljena teniskom igrom da nije imala vremena misliti o fizickim simptomima. Kada je uzivala u necemu spoljasnjem, nije bilo vremena da misli o tome i da plasi sebe fizickim osjecajima.
Kada je shvatila što se stvarno dogodilo sve što je mogla reci je bilo:
- Ne mogu vjerovati kako je um mocan.
Ne mogu vjerovati kako je um mocan! Svo ovo vrijeme sam znala da nesto nije u redu sa mnom jer sam tako OSJECALA. Uradila sam svaki moguci test i svi su dali negativan rezultat. Doktori me nisu željeli vise ni vidjeti. Ali sam ja jos uvijek osjecala da je nesto strasno lose sa mnom. I to je bilo samo zato što sam obracala paznju na to. Zar ne?
Ovo je bila njena točka preokreta i ona je vrlo brzo naucila da ne obraca paznju na njene unutrasnje strahove. Kad se fokusirala prema van, i naucila da nazove unutrasnje strahove lazovima, lako je uvjerila sebe u istinu. Bila je zdrava zena koja bi trebal uživati u zivotu. Naravno, kad je to vjerovanje potonulo na svoje mjesto, ona vise nije imala nijedan od unutrasnjih strahova i briga da preuzimaju kontrolu nad njom jer je znala da su neispravni, iracionalni, pogresni i da samo lazu. Kad se ovo desilo, nestali su njena panika i strah od fizicke povrede i ona je prevladala bolesni ciklus i prevladala je panicni poremecaj.
Strah hrani strah i to moze jedino onda ciniti kad se mi fokusiramo na njega unutarnje. Zato je nas cilj da se fokusiramo prema van, spoljasnje, koliko god je moguce. Fokusirajte se na bilo što izvan sebe, bilo što što će vam zgrabiti paznju ili bilo što što je zabavno ili ugodno. Unutrasnje fokusiranje na vasa anksiozna osjecanja samo ih pojacava i dozvoljava im da porastu do katastroficnih razmjera.
Fokusirajte se prema van, usporite sebe, duboko udahnite, shvatite što radite sebi i postanite aktivni. Prestanite misliti i pocnite djelovati. Osjecaji se mjenjaju kad se prestanemo fokusirati na njih i pocnemo polako ih pomjeravati hijerarhijski. Svaki mali korak koji napravite je korak dalje od socijalne fobije. I kako se nastavljate kretati naprijed, dobra osjecanja takodjer dolaze sa vama.
Nema komentara:
Objavi komentar