Seansa br 11 - drugi dio
Danas,
u novom prirucniku, ćemo raspravljati o fokusiranju i kako nas drzi dalje od
anksioznosti. Slijedi prirucnik:
Fokusiranje
I kako nas ono drzi dalje od anksioznosti
Kada anksioznost dodje u bilo kojoj formi - a to ukljucuje i anksioznost iscekivanja - mi zelimo nasu paznju i nase FOKUSIRANJE, usmjeriti na spoljasnje stvari, a ne na nasa unutrasnja osjecanja. Nasa unutrasnja osjecanja su lazovi kada ona ukljucuju anksioznost.
Dakle, fokusiranjem na to kako se osjecamo iznutra - što je anksiozno - mi samo pojacavamo i obnavljamo nasu anksioznost. Na primjer, kada se:
predstavljamo,
dajemo govor u javnosti ili prezentaciju, ili
radimo bilo što u javnosti,
mi ne zelimo razmisljati o nasoj anksioznosti.
Umjesto toga, mi se zelimo fokusirati na van na nesto drugo. Bilo što drugo. Bilo što što je odvracanje. Bilo što što će vaš um odvratiti od anksioznih osjecaja i anksioznog razmisljanja.
Recite, "Ja zelim nazvati moju anksioznost, koja je iracionalna, pravim imenom - LAŽOVOM, i onda se fokusirati dalje od nje. Fokusirati se prema van. Ja ne trebam sjediti, razmisljati, mozgati, i plašiti se do smrti dozvoljavajuci da lazljiva anksioznost poraste.
Trebam biti aktivan i da mi se um krece u pozitivnom smjeru na neku spoljasnju situaciju."
Ako pratimo logican napredak ka tome da nam bude bolje nas FOKUS treba biti prema van. Nas fokus treba biti spoljasnji. Ne smijemo upasti u naviku "provjeravanja" nase anksioznosti a onda raditi stvari na osnovu toga kako se osjecamo.
Nasa osjecanja nas lažu, i ako se fokusiramo na njih, ona će samo rasti i ciniti nas sve vise anksioznima.
Nas fokus treba biti na tome što mi RADIMO.
Mi trebamo RADITI nešto, čak i ako to izaziva malo anksioznosti, bez obzira da li se mi OSJECAMO tako ili ne.
Drugim rijecima, nas fokus ne treba biti na nama samima i na nacinu kako se osjecamo.
Mi nikad ne mozemo mjeriti nas napredak tako sto ćemo provjeravati emocije koje nam izazivaju bol, jer ako stalno provjeravamo nasu anksioznost, mi ćemo je pojacavati, dozvoljavajuci joj da raste, i razbuktava vatru.
Zato, pravilna pitanja ce biti:
Da li sam URADIO ono sto sam namjeravao?
Ako jesam, ja sam uspjesan jednostavno zato što sam to uradio.
Ali i vise od toga, sanse su VRLO VELIKE da ste takodjer bili uspjesni na zadatku.
Jedina osoba koja se premislja o vasem uspjehu ste vi - i, naravno, te gadne, lazljive, ANT misli. Ali zapamtite da će se ti ANT-ovi ugasiti i umrijeti kada se mi PRESTANEMO fokusirati na njih. (Oni vole unutrasnju paznju - zato odvratite paznju dalje od njih.)
Fokusirajte se prema van a ne na to kako se osjecate iznutra - ne na lazljiva ANT osjecanja i misli.
Fokusiranje
I kako nas ono drzi dalje od anksioznosti
Kada anksioznost dodje u bilo kojoj formi - a to ukljucuje i anksioznost iscekivanja - mi zelimo nasu paznju i nase FOKUSIRANJE, usmjeriti na spoljasnje stvari, a ne na nasa unutrasnja osjecanja. Nasa unutrasnja osjecanja su lazovi kada ona ukljucuju anksioznost.
Dakle, fokusiranjem na to kako se osjecamo iznutra - što je anksiozno - mi samo pojacavamo i obnavljamo nasu anksioznost. Na primjer, kada se:
predstavljamo,
dajemo govor u javnosti ili prezentaciju, ili
radimo bilo što u javnosti,
mi ne zelimo razmisljati o nasoj anksioznosti.
Umjesto toga, mi se zelimo fokusirati na van na nesto drugo. Bilo što drugo. Bilo što što je odvracanje. Bilo što što će vaš um odvratiti od anksioznih osjecaja i anksioznog razmisljanja.
Recite, "Ja zelim nazvati moju anksioznost, koja je iracionalna, pravim imenom - LAŽOVOM, i onda se fokusirati dalje od nje. Fokusirati se prema van. Ja ne trebam sjediti, razmisljati, mozgati, i plašiti se do smrti dozvoljavajuci da lazljiva anksioznost poraste.
Trebam biti aktivan i da mi se um krece u pozitivnom smjeru na neku spoljasnju situaciju."
Ako pratimo logican napredak ka tome da nam bude bolje nas FOKUS treba biti prema van. Nas fokus treba biti spoljasnji. Ne smijemo upasti u naviku "provjeravanja" nase anksioznosti a onda raditi stvari na osnovu toga kako se osjecamo.
Nasa osjecanja nas lažu, i ako se fokusiramo na njih, ona će samo rasti i ciniti nas sve vise anksioznima.
Nas fokus treba biti na tome što mi RADIMO.
Mi trebamo RADITI nešto, čak i ako to izaziva malo anksioznosti, bez obzira da li se mi OSJECAMO tako ili ne.
Drugim rijecima, nas fokus ne treba biti na nama samima i na nacinu kako se osjecamo.
Mi nikad ne mozemo mjeriti nas napredak tako sto ćemo provjeravati emocije koje nam izazivaju bol, jer ako stalno provjeravamo nasu anksioznost, mi ćemo je pojacavati, dozvoljavajuci joj da raste, i razbuktava vatru.
Zato, pravilna pitanja ce biti:
Da li sam URADIO ono sto sam namjeravao?
Ako jesam, ja sam uspjesan jednostavno zato što sam to uradio.
Ali i vise od toga, sanse su VRLO VELIKE da ste takodjer bili uspjesni na zadatku.
Jedina osoba koja se premislja o vasem uspjehu ste vi - i, naravno, te gadne, lazljive, ANT misli. Ali zapamtite da će se ti ANT-ovi ugasiti i umrijeti kada se mi PRESTANEMO fokusirati na njih. (Oni vole unutrasnju paznju - zato odvratite paznju dalje od njih.)
Fokusirajte se prema van a ne na to kako se osjecate iznutra - ne na lazljiva ANT osjecanja i misli.
Nema komentara:
Objavi komentar